Savo Milošević, u društvu najbližih saradnika – Radovana Ćurčića i Nenada Cvetkovića, juče u 15.06 išetao je iz klupskih prostorija na plato stadiona u Humskoj i, posle trosekundnog poziranja novinaru Žurnala, predstavnicima tri beogradske redakcije (samo) izustio:
- Pričaćemo, ima vremena. Nigde neću da pobegnem.
Zanatski trikovi s ciljem da treneru Partizana „otvorimo dušu” nisu urodili plodom: neraspoložen za konverzaciju uputio se ka luksuznom vozilu i – dao gas.
Parni valjak, dan ranije, nije to učinio: trokirao je u Novom Pazaru, verovali ili ne, od povratnika u elitu administrativnim putem, uz napomenu - takmičenje u Prvoj ligi okončao je na 10. mestu?!
Stoga, nije ni čudo što se od „ranog jutra” sastančilo na Topčiderskom brdu, uz para-doks: kiks se dogodio (tek) u drugom kolu, međutim... Partizanovci su ga shvatili u duhu narodne: dogorelo do nokata!
Crno-belu tragiku oličenu u podatku da je Crvena zvezda već obukla lidersku majicu za-činilo je preispitivanje šefa struke neposredno po blamaži u gradu na Jošanici: „Ovo je tužno i ružno. Posle ovakve igre moram da sumnjam u samog sebe, pre svega”...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.