Nekad je potrebno da napravite oštar rez i donesete odluku koja možda nije laka, ali je ipak bolja od toga da tapkate u mestu.
Takav potez učinila je bacačica koplja Marija Vučenović, koja je raskinula saradnju sa prvim trenerom Dragišom Đorđićem i krajem maja počela je da radi sa Feđom Kamasijem.
– Od početka karijere bila sam s Dragišom Đorđićem. Dok sam studirala u Americi, imala sam trenera na univerzitetu, ali sam svakog leta po povratku u Srbiju radila s Dragišom. Prelazak kod Feđe mi je prva ovakva promena i prija mi. Ove godine nisam trenirala kako treba, zbog koronavirusa i činjenice da sam bila mentalno premorena, pa sam se sa Feđom vratila u život – istakla je Marija Vučenović.
Tandem je tokom treninga na „Karađorđu“ izgledao uveliko uigran, kao da je saradnja i duža od tri i po meseca.
– Nas dvoje smo bili zajedno i na nekim pripremama, ali nikad nismo sarađivali. Znala sam da je dobar trener. Prošle godine sam planirala da pređem u Novi Sad, ali svašta se dešavalo, tako da sam se sada odlučila – istakla je Marija, koja se 2017. godine vratila posle završenih studija u SAD.
Uspela je da ostvari u 2020. rezultate vredne finala na velikim smotrama.
– Prvo takmičenje bilo mi je Prvenstvo Vojvodine za juniore u Novom Sadu 22. avgusta, gde sam bacala van konkurencije. Zabeležila sam daljinu od 58,23 metra. Na seniorskom Srbije u septembru bacila 58,88 metara. Bila sam u situaciji da li ću uopšte nastaviti da treniram. Feđa je video šta mi nedostaje pa smo na tome radili. Mislim da me je već dosta dobro upoznao za ovaj period. Blizu sam ličnog rekorda, još neke male sitnice da promenim i trebalo bi da koplje leti daleko – objasnila je Vučenovićeva, koja je najdalje bacila spravu do 60,60 m 2018. godine na Balkanijadi u Staroj Zagori (Bugarska)...
Kompletan tekst možete da pročitate u broju Sportskog žurnala za 16. septembar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.