Kobnog dvanaestog decembra kapiten crno – belih je trening naputsio ranije, a na parkingu kod kola ga je sačekao nepoznati napadač i naneo mu rane vatrenim oružjem, kojima je Brkić tri dana kasnije podlegao.
Dvadeset godina kasnije, legenda o igraču koji je imao najbolji dvokorak, kapitenu i prijatelju, živi i živeće večno.
Haris Brkić je rođen 24. jula 1974. godine u Sarajevu. Košarkom je počeo da se bavi sa 10 godina, kada je otišao na prvi trening u KK Bosna.
Sa svega sedamnaest godina, Brkić 1992. godine prelazi u Partizan odakle je pozajmljen Borcu iz Čačka.
U redovima čačanskog tima, Brkić je odigrao svoje prve minute u seniorskoj konkurenciji, nakon čega je ubrzo usledio povratak u Partizan, gde je za šest sezona osvojio tri titule šampiona države i tri nacionalna kupa.
U sezoni 1997/98, Haris Brkić je bio kapiten tima koji se plasirao na "final four" u Barseloni. U sezoni 1999/2000, igrao je za podgoričku Budućnost, tim u kojem je započeo i sezonu 2000/01.
Posle nekoliko nedelja, Brkić se iz Podgorice vratio u svoj Partizan, ali je njegov povratnički staž u crno-belom dresu prekinut kada je na današnji dan, pre dvadeset godina, otišao u večnost.
20 godina od odlaska našeg Harisa!
— KK Partizan NIS (@PartizanBC) December 15, 2020
https://t.co/Dx94tRAEZg#KKPartizan pic.twitter.com/1OC4mK6Q3h
Bio si dio košarkaške bajke iz Podgorice,
— KK Budućnost VOLI (@KKBuducnostVOLI) December 15, 2020
Zauvijek ćeš biti član plavo bijele porodice!
Haris Brkić (24.07.1974.-15.12.2000.) pic.twitter.com/MFkcyCkCvh
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.