PIŠE: Pavle Erceg
Svilen konac, tanano na uvce, igra dugo očekivana, kao da su svirali čuveni Cicvarići! Od odmora, svileni konac je postajao, iz minuta u minut, sve deblji i na kraju se pretvorio u debeo svilen gajtan. Setite se, što su ga negda sultani slali osuđenim na smrt...Na sreću, devojke su "samo doživele sportski krah".
Krive su sebi i svim fanovima rukometa Srbije, do neba. Same su sebi ocrnile obraz. Nema tu priče, promašiti svih pet sedmeraca, to je grđe od prokockanog visokog vođstva. Najviše su pokazale Lekić i Cvijić protiv Slovakinja, bile i najšire ruke prema protivnicama, prosto su ih i uz pomoć drugarica i apatiju klupe, ugurale u drugi krug?!
Nešto drugo me kopka i zbunjuje, odigrale su pod indigom kao "Orlovi". Prosto je neverovatno, kako nam reprezentacije nisu u stanju da očuvaju ni velika vođstva, niti da odigraju punih 60 minuta, punom snagom.
Ne treba mnogo prosipati koplja po trnju, nema uspeha bez totalne fizičke i još bitnije taktičke pripremljenosti. Kad tu škripi, pride i povrede, onda ni psiha ne može da izdrži.
Devojke, žalima vas, neka ovo bude samo jedna crna epizoda. Sud o selektoru Boškoviću prepuštam javnosti i zvaničnoj rukometnoj struci. Nestrpljivo čekam još uvek izveštaj Vladana Matića...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.