Energija jeste bila drugačija. Što istovremeno znači i bolji pristup. Veću želju. Jasno izražene emocije. Istina, uglavnom je to bila ljutnja. Zbog promašaja, zbog grešaka, zbog lošeg zagrađivanja, zbog...
Ali bilo je i uzvika podrške. Jasne borbe. Nije bilo dovoljno.
Kada je sirena označila kraj jednog od derbija u ovom kolu ABA lige, radovali su se igrači Igokee. Partizanovi su posle „govora“ kapitena Novice Veličkovića na centru terena, u svlačionicu otišli pognutih glava.
Jeste im pobeda nad Lokomotivom Kubanj u Evrokupu dala nekakav elan. To ipak nije bilo dovoljno da nadoknadi kvalitet igre. I promašaje. Njih je bilo previše. Posebno od igrača spoljne linije.
Skromnih 43,1 odsto uspešnosti iz igre, jednostavno nije bilo dovoljno.
Međutim, dok ta – kako Saša Filipovski trener Partizana voli da kaže – dnevna forma pojedinih igrača u meču protiv Igokee nije bila na dovoljno visokom nivou, jedan od njih je odigrao jedan od najboljih mečeva u dresu Partizana.
Erik Mika je u samo par sedmica prošao put od igrača koji je igrao vrlo malo, ili nimalo – kako je bilo u utakmici protiv Cedevita Olimpije u Ljubljani – do startera.
Snažni Amerikanac je za rolu u drugom poluvremenu utakmice protiv Lokomotive, kada je dao krila Partizanu i poveo ga ka preo-kretu, nagrađen mestom u prvoj petorci u utakmici protiv Igokee.
I – opet je svoju rolu savim dobro odradio. Očigledno je da mu prija povratak na poziciju pet. Kao centar je i došao u Partizan. Ali je posle rastanka sa Stefanom Jankovićem i usled skraćene rotacije na „četvorci“, Mika više korišćen na toj poziciji. Očigledno mu to nije prijalo.
Tako je povratkom na svoju prirodnu poziciju, brzo i postao prvi centar. Pokazao da ume da igra košarku. Da nije samo igrač koji ruši rekorde u faulovima u napadu na jednom meču. I da može da da doprinos.
A pred meč sa Lokomotivom je iz Nemačke došla vest da bi ga u svojim redovima rado video Ludvigzburg. Ponuda se čak dopala i Miki, koji je samo želeo da igra. A to je u Partizanu pre ove sedmice baš malo radio...
I ta partija Mike je bilo ono što je razlikovalo meč Partizana i Igokee, od nekih prethodnih. Ostalo? Na tome će Saša Filipovski i njegovi saradnici, morati mnogo da rade u predstojećem periodu.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.