Šta je za druge pritisak, za Dejana Davidovca je dodatni motiv. Ko to ranije nije znao, imao je priliku da se u to uveri u utorak veče, kada je za nepunih 27 minuta, po broju indeksnih poena (33), odigrao najbolji meč u ABA ligi i bio glavna pokretačka snaga Crvene zvezde na putu do finala plej-ofa.
U trenutku kada se Igokea u finišu trećeg perioda vratila iz velikog minusa, tenzija u Pioniru je dostigla tačku ključanja. Ali u očima Davidovca se ništa nije promenilo. I dalje je igrao „svoju igru”. Šutirao, skakao, asistirao, lupao rampe, vukao kontranapade...
Sve to, odradio je gotovo perfektno i meč završio sa 22 poena, sa četiri ubačene trojke iz pet pokušaja, maksimalnim učinkom sa linije penala (4-4), uz osam skokova, tri asistencije i čak četiri ukradene lopte. Kada se rezultat lomio, pokrivao je svaki milimetar terena i radio sjajne stvari za tim. Napravio je razliku i rešio pitanje pobednika. Pritisak ga nije sputao, već iz njega izvukao najbolje.
A kako je sve to izgledalo u njegovim očima, pitali smo ga posle prespavane noći, kada su se utisci već polako slegli.
- Bio je to meč biti il ne biti. Nema previše priče. Ili ideš dalje ili ispadaš. To sigurno nosi neku dozu pritiska. Opet, iskren da budem, iz mog ugla, to je utakmica kao utakmica. Ulazim u nju sa idejom da dam sve od sebe, da uradim sve što mogu za dobrobit tima. Pa tako, moram da priznam, da nisam ni primetio te neke serije. Trudio sam se da budem što bolji i ušli su ti neki šutevi. Ipak, generalno, svi smo bili dobri. Ne bih bilo koga izdvajao, niti bi neko sam mogao da pobedi sjajnu ekipu Igokee. Pobeda nikada ne može da bude plod dobre igre, jednog, dvojice ili trojice igrača. Svi smo morali da damo doprinos, kako u odbrani, tako i u napadu. Kao i u onim stvarima koje se ne vide u statistici. Sve to mora da se uradi da bi se pobedio odličan rival - gotovo u dahu je rekao Davidovac.
Iako možda nije bio svestan koliki je posao uradio, telefon koji stalno zvoni, čestitke, poruke preko društvenih mreža i impresivna statistika, bili su tu da ga i dan kasnije podsete na partiju za pamćenje. Ipak i na to je ostao imun, čak i u trenutku, kada se veliki imperativ pretvorio u zadovoljstvo, zbog uspešno odrađenog posla.
- Dobili smo slobodan i gledao sam maksimalno da ga iskoristim, kako bih završio neodložne privatne stvari. A sada neka radost ili slavlje, tek za to nema vremena niti povoda. Prošli smo Igokeu, ali to je samo još jedan korak bliže cilju. Pred nama je teška serija i cela sezona staje u tih, tri, četiri ili pet utakmica. Imamo svega nekoliko dana da se odmorimo i spremimo. Fokus je sada na to i kako da na najbolji mogući način iskoristimo svaki dan.
Igranje u Crvenoj zvezdi samo po sebi nosi pritisak, ali izdanje protiv Igokee je samo jedno u nizu i bilo je očigledno da je Davidovac potpuno imun na njega.
- Nikada sebi nisam nabijao pritisak. Tipa, sledi važna utakmica, moram sada, ne znam ti šta. Koliko poena da ubacim, šta da uradim ili slično. Naravno, učiniću sve da budem maksimalno koncentrisan i spreman. A ta važnost kod mene samo budi dodatni motiv, da dam sve od sebe. Kako meč odmiče, to već postaje rutina. Nema kod mene da mi drhti ruka, da razmišljam o ne znam čemu. Niti ima šansi da mi kroz glavu prođe bilo šta drugo, osim onoga šta treba da uradim u datom trenutku. Da li je to šut, asistencije ili nešto treće, nije ni bitno. Takav sam oduvek bio. Ne znam da li se to uči, da li imaš to u sebi ili slično. To, kada je baš važno, to mi još više prija i još bolje se osećam na parketu. Na kraju dana, ipak je to samo igra. Igra koju volim i uživam u njoj - iskren je Davidovac.
Budućnost je slavila u oba meča ligaškog dela. Ipak, plej-of je priča za sebe. Obe ekipe kreću od nule i imaju isti cilj - kako što kraćim putem do tri pobede. U svakom slučaju, sigurno je da sledi, kvalitetna i neizvesna serija.
- Budućnost cele sezone igra odličnu košarku, kako u ABA ligi, tako i Evrokupu. Dobro je selektirana i ima dosta igrača koji su već bili deo plej-ofa. Sada je vodi Dejan Milojević koji već dugi niz godina ima odlične rezultate, što im je još jedan jak adut. U svakom slučaju, to je kompaktna, dobro uigrana ekipa, odlično pokrivena na svim pozicijama, sa izraženim timskim duhom. Naša važna prednost je domaći teren i učinićemo sve da to iskoristimo - kaže as crveno-belih.
Kada je igra finale...
Budućnost je posao u polufinalu završila u dva meča i dobila četiri dana više za pripremu.
Ali veći problem za crveno-bele što ponovo raste broj problema sa povredama. Marka Jagodića Kuridže nema već duže vreme i pitanje je da li će uopšte moći da bude deo finala. Kori Volden od početka polufinala vuče povedu leđa, a Ognjen Dobrić je igrao majstoricu sa rovitim skočnim zglobom.
- Imamo iskustva i znanja kako da se spremimo za kratko vreme. Uostalom, cela sezona nam je takva. Biće prostora i da se odmorimo, ali i spremimo. Na sve to, odlično se poznajemo. Igrači, treneri i sve ostalo. Nema tu preteranih tajni. A, što se tiče problema, oni nas prate gotovo cele sezone. Kao i većinu timova, što zbog kovida, što zbog povreda. Cela godina je čudna, sve je naopako. Ipak, ta priča je sada nebitna. Igra se finale, najvažniji deo sezone i svi moramo da damo sve što imamo - kaže Davidovac.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.