Utakmica Vojvodina - Spartak svakom od rivala donela je bolju igru u po jednom poluvremenu, prilike za pobedu imala su oba tima i, posmatrano u tom svetlu, remi je bio najpravedniji ishod.
Sigurno da ovakvim ishodom zadovoljniji i srećniji mogu i moraju da budu Subotičani. Upravo ovakav rezultat bio je potreban gostima da definitivno obezbede opstanak u eliti, uložili su veliki trud i cilj su ispunili, pa utakmicu poslednjeg kola prvenstva u kojoj dočekuju Rad, mogu da iščekuju mirno i bez bilo kakvog opterećenja. S druge strane, Novosađani su odavno obezbedili plasman u Evropu, a to da li će to biti s trećeg ili četvrtog mesta, u krajnjoj liniji, nije toliko bitno. S ovakvom konstatacijom složio se i trener Nenad Lalatović:
- U rezultatskom smislu, ova utakmica nije mogla ništa da nam donese, niti da nam odnese. Igrali smo bez nekolicine standardnih prvotimaca i, iskren da budem, nisam bio zadovoljan načinom na koji smo igrali u prvih 45 minuta. U nastavku je to izgledalo bolje, izjednačili smo posle prelepe akcije Vukadinovića i strelca Mrkaića i imali još jednu veliku šansu da stignemo i do pobede. Ostali smo na trećem mestu, a da li će to biti slučaj i na kraju prvenstva, nije toliko bitno. Neki od igrača nisu želeli da rizikuju, nisu dobili nove ugovore s klubom i nisu želeli da se eventualno povrede i tako ugroze vlastite karijere, razumem ih. Zbog čega bi, uostalom, to i činili, kada ovde očigledno ne postoji nagrada za dobar rad, trofeje, rekorde i uspeh?
Temperamentni stručnjak i čovek koji je u Vojvodini postavio nove, rekordne domete, dodao je da mu je srce puno i da zna šta je dao klubu i njegovim navijačima, ali i da je svestan da su i oni njemu mnogo toga omogućili.
- Ne verujem da je ijedan trener pre mene zaslužio onakav transparent na istočnoj tribini. Žao mi je što odlazim iz Novog Sada, to nisam želeo, ali jeste predsednik kluba, gospodin Samardžić. Nije bilo ni vreme, ni mesto da daje onakve izjave za medije i iznosi „prljav veš” i to u danu kada je srpski fudbal ostao bez velikog stručnjaka i čoveka Milana Kosanovića, čime je sebi još jednom dao gol. Takva izjava nije mu bila potrebna. To je tako, razumem ga i ništa mu ne zameram. Vojvodina je veliki klub, osvojili smo bod protiv Spartaka uprkos crnini i žalosti zbog odlaska Kosanovića, a imao bih šta da kažem. Jednostavno, sada to ne neću. Žao mi je Kosanovića i njegovog sina, koji je svaki dan s ocem dolazio u Veternik, jer to dete će sasvim sigurno mnogo da propati.
Lalatović je dodao da predsedniku i članovima Upravnog odbora koji su rešili da mu ne bude ponuđena nova saradnja, želi sve najbolje u životu.
- O mom statusu i odlasku odlučivalo je nekoliko ljudi koje praktično ne poznajem, niti mi je njihovo mišljenje bitno. Svi oni su prolazni, otići će, a Vojvodini iz sveg srca želim sve najbolje, onoliko koliko to želim i za svoju porodicu. Verovao sam da možemo da se plasiramo u Evropu, ali tu ambiciju, izgleda, nisu delili i pojedini članovi upravnog odbora, ali ja im, svejedno, želim sve najbolje. Sada će mi biti potrebna nova energija za rad u nekom budućem klubu.
Na naše pitanje da li će se, ipak, jednog dana vratiti u Novi Sad, bez trunke oklevanja Nenad je odgovorio:
- Vratiću se sigurno, da s mojom Vojvodinom osvojim titulu!
Novinare je zanimalo da čuju od Nenada Lalatovića gde bi mogao da nastavi karijeru, pošto se u poslednje vreme njegovo ime dovodilo u vezu s pojedinim domaćim, ali i inostranim timovima.
- Ponuda imam, a prvo bih voleo da pronađem angažman u inostranstvu, samo da odem odavde – ostao je „zakopčan” Lalatović.
Da li su među njima Rad, odnosno, kako mediji spekulisu, letonska Riga?
- S Radom nisam imao baš nikakav kontakt i ne znam odakle pojedinim novinarima takva informacija. Mediji svašta pišu i sve mi je to pomalo neverovatno. Što se tiče ostalih ekipa, ponoviću samo da ponuda imam – dodao je Lalatović.










Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.