Početna / Košarka / Reprezentacija

DRUGI PIŠU - Igor Kokoškov: Moj ostanak zavisi od porodice

Igor Kokoškov u eksluzivnom razgovoru za portal 24sedam otkrio šta se dešavalo u reprezentaciji i kako dalje
ФОТО: В. Марковић

Muška reprezentacija Srbije neće učestvovati na Olimpijskim igrama u Tokiju. Posle šokantnog poraza od Italije i nekoliko izjava aktera na samom terenu isprečio se zid ćutanja između znatiželje javnosti i onih koji bi odgovore šta se desilo mogli da daju. Ljudi iz košarke izbegavaju javno da govore na tu temu, dok forumi navijača bruje… Selektor Igor Kokoškov u ekskluzivnom razgovoru sa Pavlom Kneževićem za portal 24sedam otkrio je šta se dešavalo. Intervju prenosimo uz redakcijska skraćenja.

Da li je došlo do nekog sukoba unutar svlačionice?

Kad sam rekao “nema drame”, mislio sam neku tešku relaciju koja se desila ili u toku same utakmice ili na kraju. Mi smo vrlo teški u prihvatanju informacija da nije postojao nikakav fizički sukob. Mediji formiraju dramu.

Kokoškovu smetaju komentari da su igrači trebalo da se pobiju na poluvremenu.

Ružno je, vrlo ružno, huškamo igrače, pravimo atmosferu da ako se neko ne pobije u svlačionici i ako ne postoji konflikt, da ispada da nisu reagovali na pravi način. Huškamo decu jedne na druge čisto da bismo mi izgledali kao neko ko o tome brine. A igrači brinu, ne bi bili tu gde jesu da ne brinu. 

Ako nije bilo tuče, šta je bio razlog?

Vraćam se na nešto što je dolazilo od nekih nazovi eminentnih trenera koji kažu da je možda bolje da su se potukli. Mislim da iz pedagoškog, trenerskog aspekta tim igračima treba ponuditi nešto bolje sem fizičkog kontakta na poluvremenu. Bio sam u mnogim timovima gde nije bilo fizičkog kontakta na poluvremenu, a gde je tim pobedio utakmicu ili turnir ili sezonu.

Zašto smo izgubili i zašto je tim delovao kako je delovao.

Ovaj razgovor nije želja da se stvori alibi. Moja potreba je da ljudi koji vole košarku i nacionalni tim, imaju dovoljno informacija. Poslednjih par dana sam iskoristio da se utisci slegnu. Reakcija i medija i nazovi sportskih radnika je toliko bila ružna i maliciozna… Neka žive s tim, ali dugujem informacije u kakvim smo uslovima radili i zbog čega nismo pobedili.

Kokoškov preuzima svu odgovornost i ne beži od nje.

Zaista verujem: treneri gube utakmicu, igrači dobijaju. Apsolutno ne bežim od odgovornosti. Nikad neću uprti prst u nekog drugog. To je stvar moje privatne kulture. Sigurno ću zaštiti integritet tih momaka u svlačionici i KSS kao institucije, ali čitaoci treba da imaju pravu informaciju i znaju u kakvim smo uslovima radili.

Kako je tim bio nespreman?

Ja za svojih 30 godina rada u košarci i 16 godina u FIBA takmičenjima, nisam imao priliku da radim u ovakvim uslovima… Nažalost, nisam mogao da okrenem ni jedan telefon od mentora, starijih kolega, selektora, da pitam za savet, jer niko od njih nije prošao kroz ovakav način rada. Situacija je zahtevala veliku fleksibilnost i mogućnost adaptiranja. Morali smo iz dana u dan da modifikujemo plan.

Na šta mislite?

Broj igrača na treningu, kada dolaze, ko će kad da se pojavi. Mi smo napravili završni spisak koji je trebalo da predamo Olimpijskom komitetu od 24 igrača, a na prvom okupljanju imali smo nažalost tri igrača. I tako tri dana… Dok nam nije došao četvrti. Više sam imao intervjua sa igračima koji su došli da se jave i oproste od nacionalnog tima. Mi smo se smejali od tuge. Apsolutna improvizacija. Mi smo prva dva kontakt treninga odradili prvo veče po dolasku u Grčku. Dakle, imali smo dva treninga da bismo odigrali te tri utakmice u Grčkoj. I onda ulazimo u turnir gde više odmaraš igrače nego što umaraš. Nikad nismo imali 12 igrača. Dakle nula, ponavljam nula treninga gde smo imali sve igrače zajedno na treningu.

Selektor je potom otkrio neke zaista šokantne detalje.

Pre polufinala sa Portorikom, prekršili smo pravila. Mi smo na trening doveli igrača koji nije bio u mehuru, samo da bismo imali njih 10 na treningu i odigrali pet na pet. I povrede. Tokom turnira se povredio i Stefan Jović. Velika slika je bila da se prevari ovaj turnir, nekim iskustvom, motivom, činjenicom da igramo u Beogradu, ukrademo tu utakmicu i da se onda resetujemo.

Nacionalni tim je emocija, a onda isključujemo racionalnost.

- Italijani nemaju igrače koji su imali neke individualne titule, i mi to kao treba dobijemo sa nekih 20 razlike. To je matematika. Košarka nije matematika, već igra koja ima sportsku logiku. A bez obzira na imena, i naš tim, mi za tu utakmicu nismo bili spremni. I to smo pokazali.

Nemanja Bjelica je rekao da je do igrača.

Ma, zalaganje nije problem. Problem je bila nespremnost, individualna i timska, iz objektivnih razloga.

Ali, kako objašnjavate, situaciju sa serijom trojki na kraju prvog i početkom drugog poluvremena?

Da li se uvek krijemo iza zalaganja? Emotivno stanje igrača – mi nismo igrali na tom nivou, ni vi ni ja, mi, dakle, o tom stanju možemo samo da nagađamo. Mi sve stavimo u kalup zalaganja, sve što nam je nepoznato, stavimo pod “nismo se zalagali”. Iza toga se i treneri koji su profesionalci, koji od toga žive, vrlo često kriju. Mi smo imali neke igrače kojima smo stavljali na leđa više nego što mogu da iznesu. Na toj utakmici da li je problem bilo samopouzdanje? Da. Strah? Da. Pogotovo kad izlaziš na utakmicu u kojoj si psihofizički nespreman, a mi smo bili nespremni i iz toga izlazi samopouzdanje.

Tema leta – Jokić:

Jokić je najbolji košarkaš sveta. Pogledajte šta se dešava Sloveniji, koja nije mogla da prođe kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, koja je gubila od Belorusije. Imali su jako loša poslednja dva leta i pojavljuje se alfa mužjak, njihov Jokić, pojavljuje se Luka (Dončić) koji je u ovom trenutku top 5 igrača sveta i sve se menja. I medijski i svlačionica i trening. To su ljudi koji su magneti. Pogotovo ako je tvoj najbolji igrač najbolji dodavač sveta, što su i jedan i drugi. Ne najbolji strelci, nego plejmejkeri. To menja i u energiji i samopouzdanju. Mi treba da budemo pametni a reakcija koju imamo prema Nikoli neće pomoći da on priđe i da se oseća bliže nacionalnom timu. On je najbolji igrač sveta, sigurno nam je mnogo nedostajao i sve bi to bilo drugačije, ali postoje objektivni razlozi i treba da ga podržimo, šta god da se desilo.

Ostajete li selektor? Da li ste pričali sa ljudima iz Saveza?

Ja nisam u srpskoj košarci, ja živim u Americi u Finiksu, tamo sam već 20 godina u NBA, a u ovom trenutku sam u Istanbulu, tamo mi je posao. Problemi nastaju onog trenutka kad se ne ostvare ambicije i zacrtani ciljevi, određeni standardi. A ti standardi su kad je srpska košarka vrlo visoki. Mi da smo otišli na Olimpijske igre a da nismo ušli u grupu timova koji se bore za medalju, za nas bi to bio fijasko. Postoje neke stvari strateške koje srpska košarka mora da rešava. Ne mogu da budem licemeran, postoje dve stvari, koje gledam sa aspekta trenera evroligaškog tima i trenera koji vodi FIBA takmičenje. To su dva potpuno odvojena koncepta.

Selektor je nastavio:

U ovo sam ušao velikom emocijom, željom da se vratim kući. U Americi sam imao prilike da kroz rad i rezultatima koje sam napravio upoznam predsednika SAD. Ne govorim da bih se hvalio, nego šta sam doživeo. I u toj Gruziji sam radio i imao prilike da rezultatima dobijem državno priznanje i da mi se zahvali i Slovenija… Meni je to jedina želja bila, da ovde osvojiš nešto lepo i kvalitetno i kad napustiš tim, da ostaviš trag iza sebe.. Tu sam jer sam dobio poverenje ljudi iz Saveza. Vezano za moju odluku, nije prijatan momenat, ali moj status u reprezentaciji je vezan najiskrenije za porodičnu situaciju... Ja se trenerski osećam nemoćnim jer ne znam kako da pomognem ovom timu. Kao što je emotivna bila odluka da preuzmem program, tako je emotivno vrlo bitna i porodična situacija. U ovom trenutku najiskrenije ne znam. Ne postoji dublja analiza od ovog što sam vam izneo.

NISAM KLOVN

Ne vidi ništa sporno u tome što je na tajmautima prvo razgovarao sa članovima stručnog štaba, a tek onda sa igračima.

- Moji saradnici nisu privesci nego uvažene kolege koje imaju šta da kažu i to mišljenje uvek uvažavam. Sa tog aspekta smo malo unazad. Smejali su se ljudima i kad su rekli da je zemlja okrugla. Kažem kolegama: nemojte da imate otpor prema napretku, prema nečemu što se menja i mojoj emotivnoj suzdržanosti na utakmici. Ja nisam klovn koji zabavlja publiku sa strane i lupa se u grudi da bi to izgledalo lepo na kameri.

NEMAMO MLADE

- Mene kao trenera Fenerbahčea zaista ne interesuje turski nacionalni tim, ja ću skinuti 12 stranaca da pobedim. Ako Zvezda ili Partizan mogu da skinu 12 Amerikanaca, oni će to uraditi. Sa aspekta nacionalnog tima, mladi igrači moraju da imaju prostora za razvoj. Zato ne mogu da budem licemeran i da se vodim dvostrukim standardima šta je dobro za razvoj mladih igrača. Mi njih nemamo. Mi bismo njih nagradili, poklonili bismo im nešto što u ovom trenutku ne zaslužuju. Ali, to smo uvek radili, to je stara jugoslovenska škola. I skinuli bismo sigurno dvatri mlada igrača i mi bismo njih častili, to je reč, “častili”, da bismo imali most da premostimo ovo vreme i pripremimo ih za budućnost. Mi imamo par igrača Zvezde, to nisu momci od 21-22 godine, već imaju 27 godina, a tek su sada dobili šansu da igraju značajniju ulogu u Evroligi – rekao je Kokoškov.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Bojan Sabac
Podrska Kokoskovu, najmanja je krivica na njemu. Da klubovi po Srbiji nisu podavljeni, imali bismo igrace i za prozore i za prozore i za kvalifikacije. Nama klinci nakon osnovne skole moraju da beze iz zemlje ako planiraju da urade bilo sta (Peno, Pokusevski, Smailagic, Petrusev, itd) posto ovde nema mesta za njih.. Reprezentacija nam se svela na izraubovane tridesetogodisnjake koji pauzu nakon takmicenja koriste da zalece povrede. Za to nije kriv ni Kokoskov, ni razlvasceni KSS.
apsolutno
Bravo. Losi rezultati su sastavni deo sporta, Jedan Duda, vece trenersko ime i od Igora, nije otisao u London, a nije mu falilo 8-9 igraca (Jokic, Bogdan, Lucic, Milutinov, Raduljica, Pokusevski, Smailagic, Guduric, posle povrede i Jovic itd.). Igor je vrhunski strucnjak, ucio je od najboljih, ima i odlicne pomocnike, samo treba vremena, a i vise od dve, tri nedelje okupljanja reprezentacije. Ranije je to bilo celo leto, a sad na pocetku ni celu petorku nije imao na raspolaganju, sve je navrat nanos bilo, a Italija kostur ekipe ima vec neko vreme, kvalifikacije za evropsko su igrali u ovom skoro istom sastavu.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.