Niko nije bio takav dribler. Mogao je s loptom da uradi sve – i ono što većina teško da je uspevala i da zamisli, za Dejana Savićevića predstavljalo je rutinu.
Jedinstven i neponovljiv za mnoge je s razlogom bio genije. Danas uživa u životu i reklo bi se rutinski vodi FS Crne Gore ne pomišljajući da opet zakorači u teren kao trener, selektor...
– Ne treba mi to... Bio sam selektor i malo se razočarao u sve – brani svoj stav...
Kako izgleda radni dan predsednika FS CG?
– Svakog dana sam po dva-tri sata u savezu. Nekad više, nekada manje...
Slušaju li vas saradnici?
– Ne treba da slušaju, rade ono što se dogovorimo.
Da li je bilo teže dok ste igrali nego sada kad ste funkcioner?
– Najlakše je biti fudbaler. Svi razmišljaju o tebi, o treninzima, putovanjima, tvoje je samo da igraš... Kao funkcioner moraš da misliš o milion stvari...
Imali ste blistavu karijeru, igrali u najvećim evropskim klubovima, radili sa najboljim svetskim stručnjacima, kako je moguće da niste poželeli da postanete trener?
– Bio sam selektor i onda sam se malo razočarao u sve to. Zavisiš od igrača... nekih okolnosti na koje ne možeš da utičeš...
Reprezentaciju Jugoslavije preuzeli ste ipak u izgubljenoj situaciji?
– Nije bila toliko izgubljena... Da nam je čovek svirao penal protiv Slovenije na JNA moglo je da bude drugačije... Onda primimo bezvezni gol: Lazetić se pomeri sa stative dok lopta još leti... To su neki delići koji odlučuju o svim stvarima... Imali smo i šansi...
Kompletan intervju možete da pročitate u novogodišnjem trobroju Sportskog žurnala za 31. decembar, 1. i 2. januar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.