– Malo, ali to vreme intenzivno koristim. Da tako kažem imam infrastrukturne mogućnosti da to radim. Sa zadovoljstvom mogu da kažem da mi unuci ne donose četvorke, već samo petice. Posvećeni smo i radimo mnogo na obrazovanju dece, na učenju jezika.
Kako oni doživljavaju skandiranja i natpise?
– Pitaju me, deda šta ovo piše, šta skandiraju? Kažem im to nije tačno, to je laž. To jedan čiko iz Beograda sve montira i organizuje. Normalno sledi serijal pitanja. Kako se zove taj čiko? Taj čiko se zove Goran Vesić. Ko je on i zašto nas ne voli? Ne znam ni ja deco, nemam odgovor na to pitanje. Ne bih da im govorim i neka druga imena, ne želim da time opterećujem decu.
Kažete postoje druga imena, hoćete li ih nekada otkriti?
– U zavisnosti od daljeg odnosa prema FSS zavisiće i naša korektnost. Pokušavamo da budemo na nivou posla koji obavljamo, da što manje prozivamo ljude i ne otvaramo prostor za razne spekulacije. Sve, ipak, ima granice.
.jpg)
Kompletan intervju možete da pročitate u dvobroju Sportskog žurnala za 6. i 7. januar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.