Plan je bio jednostavan. I sproveden je u delo. Dvonedeljnu pauzu u sezoni Zek Ledej, krilni centar Partizana, proveo je baš onako kako je zamislio – odmorio je telo, pripremio se za nastavak rada. Malo je i putovao. U Švajcarskoj ga je dočekao i prvi sneg.
Važnije... Spreman je i jednako motivisan za dalji rad. Kako kaže – samo želi da napreduje, dan po dan...
- Trening po trening, utakmicu po utakmicu... – često priča Partizanov Amerikanac.
U pauzi je mogao skroz da uživa, pošto su crno-beli na nju otišli u dobrom raspoloženju - posle pobede u derbiju protiv Budućnosti.
Tako se za tih desetak dana nisu nizala loša sećanja, ili nekakva pitanja, šta je trebalo drugačije. Mogli su baš da se opuste. I uživaju. Čak i u snegu.
- Dobar je osećaj kad pobediš – kaže Ledej.
Posebno je naglasio:
- Ponekad ne igraš na način kako bi želeo. Ali, bitno je dobijati utakmice. Recimo, protiv Budućnosti smo igrali dobru odbranu. Energija je bila dobra. Zato smo i pobedili.
A ta „dobra energija“, videla se na licima svih igrača Partizana. Pa i u reakcijama Zeka Ledeja. Mada, on emocije nikada i ne pokušava da sakrije.
Setićemo se onog „bacanja“ na ruke navijača, u stilu rok stara, posle utakmice sa Huventudom. A protiv Budućnosti je bilo i trenutaka kada bi mu se „oteo“ uzvik olakšanja. Kao da je govorio: „Konačno!“.
Jer, posle dobrog starta i on je počeo da se muči u šutu. Kao uostalom i većina igrača Partizana. Konkretno, protiv Budućnosti je ubacio samo jednu trojku. Iz pet pokušaja.
Priču smo tako naveli baš na te emocije. Dosta jake. Koje ne krije.
- Stvarno nam je svima stalo mnogo, samo želimo da pobeđujemo – kaže Ledej.
I zato...
- Emocije ne možeš da zadržiš u sebi. Sve se to vidi na tvom licu. Samo je važno da nastavimo da se borimo i da budemo što bolji svakog dana.
Na terenu jasno vidimo njegove reakcije. Ali, šta je u njegovoj glavi kada se – recimo – digne na šut. Važi za odličnog šutera. Jednog od boljih u Partizanu.
- Nije da nešto mnogo razmišljam o tome – kaže.
Jer...
- Ako dobijem dobar pas, pokušaću da napravim pravu odluku i da odigram pravi potez. Nekad sam ja taj koji završava, a nekada i bacim ekstra pas.
Poenta je...
- Samo se trudim da donosim prave odluke kad sam na terenu. Na taj način razmišljam.
Svi već znamo za njegov „ritual“ pred početak svakog meča, to listanje sveske koju nosi sa sobom i na teren. Čitanja beleški.
Znamo i da u njoj nisu ispisane reči Partizanove navijačke pesme, koja kreće na tri minuta pre početka svake utakmice. Iako se često njegovo prelistavanje poklopi sa tim taktovima.
Ali, koliko god se trudili da nam kaža makar jednu rečenicu iz nje, dobijali smo uopšten odgovor.
- Tu su beleške o tome šta sam naučio, o timu, zapisujem i šta je trener govorio. Šta god – kaže Ledej.
Ustvari, ta sveska čuva i uspomene.
- Ovo mi je peta sezona u Evropi, igrao sam na mnogim sjajnim mestima, gde bi mnogi voleli da budu. Zato želim da sve zapišem. Dan po dan. Želim da ostanem čvrsto na zemlji, skroman.
I to nije samo ove ili prošle sezone.
- Takav sam od koledža. Tada sam shvatio da sam povlašćen, jer mogu da idem na mesta na koja drugi ljudi ne mogu. I želeo sam da počnem da zapisujem te stvari, da sakupljam uspomene. Da jednog dana, kada budem imao 50 godina, vidim kako sam razmišljao sa 25 ili 27.
Kako kaže, takvih svesaka ima nekoliko.
- Pet ili šest. Ponekad se vraćam na neke stare priče, da vidim kako sam reagovao u nekom trenutku. Sve zavisi od situacije.
A možda ih jednog dana sve spoji u nekakve memoare. Bilo bi materijala. Ledej je uz osmeh rekao:
- Nisam siguran. Možda. Znam samo da sam ambiziozan. Da želim da uradim mnogo stvari. Ne plašim se da probam različite stvari.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.