Piše: Zlatibor Repić
Početak drugog dela prvenstva izazvao je možda i više kritika na suđenje nego skoro kompletna jesen.
Okršaj Crvene zvezde i Čukaričkog na Marakani, posebno nefunkcionisanje VAR sistema u prvih 28 minuta (u tom periodu šampion je poveo), nagovestio je vruće proleće.
Srbija je u Miloradu Mažiću imala predstavnika u evropskom kremu sudija, a istim putem pošao je Srđan Jovanović.
Beogradski arbitar ušao je u elitnu grupu arbitara na Starom kontinentu, u utorak je delio pravdu u okršaju Sportinga i Mančester sitija u osmini finala Lige šampiona.
Činjenica da smo dobili još jednog sudiju od poverenja UEFA morala bi da nas raduje. Začuđujuće je međutim, da Jovanović malo sudi na našim terenima. U prvom prolećnom kolu Srđan je bio VAR arbitar na dve utakmice, a slično je bilo tokom većeg dela jeseni.
Zar je zaista bitnije da najbolji delilac pravde gleda sporne detalje na ekranima u Staroj Pazovi, nego da bude na terenima? Imamo li toliko dobrih sudija da nam najcenjeniji internacionalac nije potreban, izuzev da pomaže kolegama iz VAR sobe?
Nastavak proleća biće sigurno buran i neizvestan, i u borbi za vrh i opstanak. Zbog toga su potrebne i najbolje sudije. U takvim okolnostima bio bi preveliki luksuz da se nadležni odriču Srđana Jovanovića.
Ako već UEFA ima toliko poverenja u Beograđanina, nelogično je da je drugačije u Srbiji. Podatak da je Jovanović sudio samo dve utakmice večitih rivala, još jedan je dokaz da ima onih koji sumnjaju u Srđana.
Insinuacije da se na ovaj način najbolji arbitar čuva za evropske utakmice ne piju vodu, jer i druge federacije koriste svoje najbolje predstavnike na domaćoj sceni.







Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.