Bili su Voždovčani rešeni da protiv Partizana ostave „srce na terenu” ne bi li snovi o izlasku u Evropu ostali u punom koloru. Da su napravili veliko iznenađenje, ne bi im bilo prvi put, ali je u ponedeljak izostalo.
Sagoreli su, čini se, upravo od prevelike želje – 0:3.
- Generalno sam razočaran utakmicom. Osećao sam da smo u bili dobroj formi, mogli da odigramo bolje i osvojimo bodove. Međutim, oni su dominirali u prvom poluvremenu i stekli dva gola prednosti, nakon čega je bilo teško izvući se – zavrteo je film Justas Lasickas, jedan od zapaženijih Zmajeva u okršaju sa Partizanom.
A, nema nikakve dileme da je centralna figura meča bio Rikardo, strelac golova iz dva penala, od kojih je prvi i iznudio.
- On je zaista odličan, nema potrebe ni mnogo trošiti reči. Postoji razlog zašto je prvi strelac lige, ono što radi je sjajno. Mladi mogu da uče od njega. Ne radi se samo o tome kako postiže golove, već pre svega kako se kreće i otvara. Vrhunski igrač.
Konačan rezultat postigao je Vujačić, posle kornera.
- Razočaravajuće je što smo golove primili iz prekida, ali i to je deo igre. Oni su odradili dobar posao, kaznili nas za propuste.
ODLAGANjE NIJE PRIJALO
Čekanje na početak meča, koji je lažna dojava o bombi pomerila za četiri sata, morao je da ima efekta na ekipe.
- Nije nam baš prijalo odlaganje, jer smo saznali tek kada smo stigli na stadion. Ja bar živim blizu, pa sam mogao da se vratim kući, ali neki momci su morali da ostanu na stadionu. Odužilo im se, trebalo je i da se ponovo pripremi hrana. Nije baš bilo sjajno – iskren je Lasickas.
Ipak, domaćin je pokazao da nije slučajno među pet najboljih ekipa u zemlji. Drugo poluvreme bilo je mnogo bolje od prvog i po običaju – od ofanzive se nije odustajalo ni kada je pitanje pobednika bilo rešeno.
- To je deo filozofije Voždovca, ono na čemu i trener Aleksandar Linta insistira. Bez obzira na rezultat, mi ne padamo, pokušavamo uvek da igramo svoj fudbal. Možda smo samo u prvom poluvremenu stavili mnogo pritiska na sebe... U nastavku smo držali posed, bili dosta bolji. Žao mi je što tako nije bilo od početka, ali barem smo pokazali deo onoga za šta smo sposobni.
Upravo je popularni Las imao je najviše šansi da na „krovu” zakuva.
- Da sam iskoristio jednu od nekoliko prilika, utakmica je mogla da bude i malo drugačija. Žao mi je što nisam postigao gol. Bio sam blizu, ali to je fudbal. Golman Stevanović je svaki put dobro intervenisao.
Šta je bilo, bilo je. Preostala je nada da se na Marakani, u poslednjem kolu, može desiti čudo. Nada, koja mnogo govori o tome kakvo je prvenstvo Voždovac odigrao.
- Da nam je neko nakon poraza od Kolubare i kragujevačkog Radničkog na početku jesenjeg dela sezone ponudio da protiv Crvene zvezde igramo za četvrto mesto, odmah bismo prihvatili. Međutim, sada osećamo kako nam mesto koje vodi u Evropu zapravo izmiče iz šaka... Čeka nas teška utakmica, znamo da oni igraju za titulu, pred svojim navijačima. Ipak, daćemo sve od sebe. U fudbalu šansa uvek postoji – podvukao je Lasickas, desno krilo i ponekad bek, bez sumnje jedan od najboljih igrača Voždovca ove sezone.
VREME ZA RASTANAK
Pre početka utakmice Miloš Mirković, generalni direktor Voždovca, Lasickasu je uručio dres sa brojem 95. Toliko utakmica je reprezentativac Litvanije upisao među Zmajevima. Najviše od svih stranaca u istoriji kluba!
- Malo je neobično dobiti dres sa brojem 95, a ne 100. Žao mi je što nisam dogurao do tog jubileja, ali je svakako lepo priznanje, dirljiv momenat. Dao sam sebe ovom klubu, baš kao što je meni dao mogućnost da pokažem šta znam. Svi smo bili dobitnici. Srećan sam, posebno, što smo ove sezone ostvarili dobre rezultate.
Bilo je lako pročitati između redova.
- Ugovor ističe ove godine, mislim da je došlo vreme da promenim sredinu. Zahvalan sam klubu na svemu, i... Nikad ne znaš šta će život još da ti donese – osetila se emocija u Lasickasovom sjajnom engleskom.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.