Žarko Đurović je bio fudbaler sredine terena koji je znanjem i zalaganjem u manevarskom prostoru, te važnim golovima u domaćem šampionatu i na međunarodnoj sceni izborio mesto u galeriji nezaboravnih i uselio u srce armije navijača Crvene zvezde. Uspešan je bio i kao sportski funkcioner i trener više klubova.
Vredna Zvezdina radilica Žarko Đurović, igrao je najbolje kad je i najteže. Kao i u Čukaričkom, Sutjesci i Belinconi. Bio je neumorni ratnik, igrao do poslednjeg daha. Zato mu je fudbal doneo pristojan život, ali i ko zna koliko uspomena.
- Najdraže je ono što ostavite iza sebe, da vas ljudi pamte po tome. Uspeh je u moje vreme bio više vrednovan od novca, više gledalo da ostanete u sećanjima mnogih, budete cenjeniji od drugih - kaže Đurović.
Zbog ključa i Kataneca
Nastavio je karijeru u švajcarskoj Belinconi, ali ni tad za njega nije bilo mesta u reprezentaciji Jugoslavije.
- Bio sam kapiten mlade i olimpijske reprezentacije. Kad sam kucao na vrata seniorske, proradio je nacionalni ključ. Igrao sam na mestu na kom je igrao izvrsni Srećko Katanec, ali jedini iz Slovenije. Žalim i danas zbog toga – uverava Đurović.
S Crvenom zvezdom osvojio je titule 1984. i 1988. godine, kao i Kup Jugoslavije 1982.
- Svaki trofej ima svoju draž i svaki je mio na poseban način. Kada sa Zvezdom osvojite trofej, to se dugo pamti. Srce moje je puno i kad sadašnja generacija pobeđuje i dok budem živ ceniću i poštovaću doprinos svih generacija da Crvena zvezda bude sve bolja i uspešnija.
Odigrao je 15 večitih derbija, radovao se u 11, tri puta je doživeo poraz, jednom je bilo nerešeno. Izdvaja 80-ti na Vaskrs, 19. aprila 1987. Zvezda je pobedila sa 3:1...
- Meni je ta utakmica najdraža. Valjda zato što smo u svakom segmentu nadigrali Partizan, bili mnogo bolji. Komšije se ništa nisu pitale. igrali smo lagano i lako dobili utakmicu. Kao i mnoge druge, što se vidi koliko sam se puta radovao. Što i ne čudi, bolje igrače i ekipu smo imali, nadomoćniju u svom linijama.
Ostavio je dubok trag i u Nikšiću, a kao prvotimac Sutjeske takođe je zatresao mrežu crno-belih, ali i svoje Crvene zvezde. Na stadionu kraj Bistrice tada se igrao lep fudbal, Sutjeska je imala niz sjajnih igrača.
- To je mnogo interesantno. Sutjeska je tek bila ušla u najjače jugoslovensko takmičenje, ja došao kao mlad igrač sa još nekoliko igrača iz Zvezde. S nekoliko vrhunskih domaćih igrača uspeli smo da budemo osmi na tabeli. Sarajevo je tada bilo šampion Jugoslavije, a mi smo ih dobili bez većih problema. Čak Zvezda i Partizan u Nikšiću nisu se suvereno ponašali - priseća se Đurović.
Crvena zvezda je savladala Real Madrid sa 4:2, na minus 11 4. marta 1987. Poluvreme je rešila u svoju korist sa 3:0, a trebalo je biti makar još toliko. Đurović je postigao pogodak u 12. minutu, što mu je i najdraže fudbalsko ostvarenje.
- Po analizama gledalaca i nekih statističara ta utakmica spada među tri najbolje u istoriji Crvene zvezde, mnogi tvrde i najlepša ikada. Drago mi je da sam bio akter i strelac. U ukupnom skoru bilo je 4:4, ali odlučio je gol više u gostima i otišli su dalje.
Milan–Crvena zvezda na „San Siru” 1:1, u revanšu su Beograđani poveli, ali je magla sprečila crveno–bele da sruše snove budućeg šampiona Evrope.
- I ta utakmica je jedna od boljih koje je Zvezda odigrala. Od tada se najavljivalo nešto veliko što će Zvezda kasnije i da osvoji u Bariju. Ljudi je pamte i dan-danas, a u sportu ako ste večni - uspeli ste. Razbili smo kompleks duela s moćnim inostranim klubovima, kasnije smo mnoge sa lakoćom dobijali.
Piksi ne podleže pritiscima
Radio je i sa Draganom Stojkovićem u Kini.
- Piksi je moj prijatelj, velik čovek i ogroman autoritet. Zagovara napadački fudbal, ne podleže pritiscima, ima lepu viziju. Igrače je rasteretio, silno mu veruju i nadam se da će i na SP imati dobre rezultate.
Posle završetka igračke karijere oprobao se kao fudbalski funkcioner, zatim i kao trener. Predvodio je mladi tim Crvene zvezde, radio u Mladenovcu, Smederevu, Radničkom iz Obrenovca, Borcu iz Čačka, slovačkim Košicama. Bio je Robertu Prosinečkom asistent u seniorskom timu. Da stigne poziv da bude prvi trener Zvezde, tvrdi, poziv ne bi odbio!
- Crvenu zvezdu nikad ne bih odbio, naprotiv, znam kakve fudbalere hoće i kakvi trebaju. Bio sam saradnik Roberta Prosinečkog, dobili smo za 45 dana tri puta Partizan. To se ne zaboravlja. Velika mi je želja da vodim Crvenu zvezdu, znam da bih opravdao poverenje i doneo Zvezdi dobre rezultate. Mislim da sam i kao trener ostavio trag u voljenom klubu, kad je glavni trener bio Prosinečki.
Prolaziće vreme i mi u tom vremenu, igraće u Crvenoj zvezdi, Partizanu, Realu, Milanu... neki novi Đurovići. Ali uvek pamtiće se zlatno vreme jugo-fudbala, igre i golovi Žarka Đurovića.
Vrednog Zvezdinog vragolana…










Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.