Kada je dolazio u Partizan imao je svoje želje. Da ostvari svoje dečačke snove. Da obuče crno-beli dres, da bude kapiten voljenog kluba, da podiže trofeje…
Nešto je ispunio. Nešto nije. Svejedno. Iz Partizana odlazi ispunjen. Kako je rekao…
- Iz Partizana odlazim bogatiji za važno iskustvo koje nema svako priliku da stekne – baš tim rečima Rade Zagorac je počeo priču, dan pošto je objavljeno da više neće biti član Partizana. Da će svoju karijeru nastaviti negde drugo. On to u ovom trenutku nije mogao da potvrdi, ali činjenica je da će to biti van Srbije.
Trenutno je na odmoru, sa porodicom. Negde između igranja sa sinčićem, za Žurnal je sumirao godine u Partizanu.
- Celog sebe sam dao za uspeh ovog tima, a u sklopu svojih trenutnih mogućnosti. Mislim da je krajnji ishod važan samo do jedne mere, a da je sam proces posvećenosti, upornosti, spremnosti da se primi udarac, pa da se ponovo stane na crtu jačima i boljima, nešto što je mnogo važnije.
Kako je rekao..
- Iz Partizana odlazim sa malo trofeja, ali ponosan i čistog obraza.
Što se tiče samog rastanka sa klubom, doskorašnji kapiten crno-belih kaže…
- Kada sam dolazio nisam mogao da pretpostavim koliko ću ostati, ali sam znao da će mi to biti potpuno jasno kada trenutak za to dođe.
Posle četiri godine u klubu, taj trenutak je došao. U nedostatku boljih reči – bile su to četiri dosta komplikovane godine.
Zagorac je u Humsku stigao u jednom od najtežih trenutaka u klupskoj istoriji Partizana, odlazi u trenutku kada je klub stao na noge i vratio se u evropsku eltu.
- Kada sam dolazio u Partizan, došao sam sa namerom da pomognem da se klub vrati u takmičenje u kojem mislim da pripada. Neke šanse se propuštene, do nekih nije ni došlo usled drugih razloga. Jedino žalim za neuspehom u tri sezone u kojima smo imali šansu da Evroligu izborimo na terenu. Sada je Partizan to drugim zaslugama, usled veličine kluba i armije navijača izborio. Mislim da je to dobra stvar ukoliko joj se bude pristupilo na pravilan i skroman način, a verujem i nadam se da će tako i biti.
Posle svega – priznao je…
- Znao sam sa kakvim očekivanjima dolazim, pa mislim da nisam dovoljno emocionalno inteligentno pristupao zahtevima i pritisku. Mislim da je moj odnos prema klubu bio i teg za vratom kojeg sam tek ponekad uspevao da se rešim. Ipak, ni za tim ne žalim, jer je uvek bilo iskreno. I kada je bilo teško, i kada je bilo lepo.
Šta dalje – u ovom trenuku nije mogao da kaže…
- Pregovaranje sa timom je trajalo duže nego što sam mislio, za sve to vreme nisam želeo da ulazim i tražim druge ponude, tako da je ta odluka u danima preda mnom.
Za kraj…
- Zahvalio bih se zaposlenima u klubu, saigračima, svim trenerima i članovima stručnog štaba, navijačima, ali i onim posebnim medju njima, za četiri godine velike borbe, nepristajanja na manje, za pobede, poneki trofej, ali i poraze, u nadi da će sve biti onako kako smo oduvek želeli. Živeo Partizan – poručio je Zagorac.
ČETIRI SEZONE, ŠESTORICA TRENERA
Doskorašnji kapiten crno-belih kao veoma važno je podvukao:
- Klub koji sam zatekao i klub iz kog odlazim, je za četiri godine značajno napredovao u mnogim stavrima. Ja sam imao malo otežavajuću okolnost da sam za četiri sezone imao šest različitih trenera, pa je i kontinuitet uloge, mirnoća na treninzima koja se kasnije oslikava i na utakmice, bila dosta veliki izazov.
Nije to samo njemu bio problem.
- Mislim da je još nekoliko mladih igrača platilo tu cenu za vreme mog boravka – smatra Zagorac.




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.