Ako bilo kome u prethodnih pet godina, otkako reprezentacije igraju kvalifikacije za velika takmičenja u tzv. prozorima, nije bilo jasno ko je remetilački faktor, potvrdu je dobio juče.
Evroliga je saopštila kalendar predstojeće sezone koji kao da je pravljen da maksimalno naudi Grčkoj, Litvaniji, Turskoj, Nemačkoj, Izraelu, Italiji, Španiji i, naravno, Srbiji.
Iako su termini kvalifikacionih prozora poznati već duže vreme, a posebno objavljeni pre desetak dana baš da bi svi bili svesni, odmah po završetku prvog kruga kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, operativci elitnog klupskog takmičenja su sedmo, odnosno 25. kolo zakazali upravo na datume kad će se igrati neke od prelomnih utakmica za vize za Indoneziju, Japan i Filipine.
Pogledajmo šta to znači u slučaju naše reprezentacije. Srbija koju smatraju jednim od favorita za medalju na Evropskom prvenstvu, zahvaljujući kalendaru Evrolige postala je autsajder na gostovanju Velikoj Britaniji 10. novembra. Jer, istog dana Partizan gostuje Olimpijakosu u Atini, a dan kasnije Crvena zvezda igra u Istanbulu protiv Fenerbahčea. Slična situacija je i u poslednjem, odlučujućem prozoru sledeće godine. Izabranici Svetislava Pešića 24. februara gostuju u Atini.
Istog dana Crvena zvezda dočekuje Albu, a Partizan dan ranije igra kod kuće sa Fenerbahčeom. Praktično, naš selektor u ovim mečevima neće moći da računa (osim ako se ne izbori za drugačiji odziv klubova) na čak 13 kandidata sa spiska za EP: Miloša Teodosića, Aleksu Avramovića, Nemanju Bjelicu, Ognjena Dobrića, Marka Gudurića, Ognjena Jaramaza, Nikolu Kalinića, Balšu Koprivicu, Vladimira Lučića, Vasilija Micića, Nemanju Nedovića, Filipa Petruševa i Alena Smailagića!
Ironija je tim veća što Turska i Grčka u ovim prozorima ne bi trebalo da imaju selektore, pošto će Ergin Ataman i Dimitris Itudis baš tih dana imati utakmice sa klubovima. Međutim, obojica su insistirala kod svojih poslodavaca da moraju da vode svoje nacionalne timove. Videćemo da li će se to i obistiniti. Tu je i Serđo Skariolo, selektor Španije i trener Virtusa.
Utisak je da je konačno došao trenutak da se u Barselonu pošalje poruka – DOSTA VIŠE! Odlazak Bertomeua je bio pozitivan nagoveštaj da će kancelarija Evrolige biti makar malo kooperativnija u interesu košarke, jer svakome je jasno da bez reprezentativne, ni klupska neće imati svetlu budućnost.
Pojedinačni pokušaji saveza nemaju svrhu, ali ukoliko bi se ujedinile košarkaške sile poput Španije, Litvanije, Grčke, Francuske, Srbije, Turske, pa i Izraela čiji se glas preko Makabija u Evroligi dobro čuje, možda bi se nešto moglo i pomeriti sa mrtve tačke.
Čini se da je klima za takav iskorak sad najpovoljnija. Dolazak Dončića, želja Embida da igra za Francusku, kao i prilična euforija u svim zemljama pred Evrobasket, adut je koji bi trebalo iskoristiti za razgovore i kompromise.
U suprotnom će se sve svesti na individualna rešenja poput onog kad je turska federacija sa Efesom dogovorila da Larkin može da igra! Složićete se, to neće doneti svetliju budućnost.








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.