Poremećen popodnevni ritam i „nasilno” odvajanje od trenažnog procesa Ljuba Petrovića nisu inicirali - kao kod mnoštva, uobičajeno - prolongiranje razgovora. Ovog puta s podebelim povodom, slikovito rečeno: o najskupljoj kvalifikacionoj utakmici za grupnu fazu Lige šampiona, o večerašnjem revanšu Crvene zvezde s Makabijem Haifom.
Očekivano od stručnjaka iz prvog reda, koji već 32 leta Zvezdu i srpski fudbal bogati i kad nije u Ljutice Bogdana 1a.
Njegovo veledelo iz Barija je doprinelo da izađe iz ranga trenera i postane unikat ovdašnji - liturgijskog kulta i prakse. I, sebe zanavek sačuva od zaborava, ne samo u vremenu sadašnjem već i u hronološkom. Mogao bi donekle večeras i Dejan Stanković, kad bi koliko-toliko poslušao sopstvenog izmislicu, očinske savete iz podalekog Vijetnama.
- Dekiju ne bih da popujem odavde, opet, moje je čedo – šarmantno i smerno će Ljupko.- Znaće da pronađe adekvatna rešenja, zaustavi kog bude trebalo i ostale pusti da igraju. Izvanredan tim ima i valjalo bi malo povesti računa da publika ne ponese igrače i krenu „grlom u jagode”. Opasno bi bilo na večerašnjem nivou, nasuprot tome, produktivno kad bi se kontrolisano napadalo i branilo maksimalno koncentrisano. Rečju: strpljivost bude prva zamisao, potom ofanzivne vrline tima.
Terzić zna šta radi
Kako vam Zvezda izgleda organizaciono?
- Nisam dovoljno upućen, ali dobro funkcioniše čim ima izuzetan tim. Terzić zna šta radi i bliski mu saradnici, godinama već uspešno vode klub. Rezultati rada su vidljivi, ipak, zna se ko je tome doprineo... najviše.
Zvezda kao Real
Ljupko, iako ne upitan, nikako da preboli raspad SFRJ. Razloga su dva – ljudski i fudbalski. Poslednji, ipak, bitniji je za redove što slede.
- S Jokanovićem smo bili sve dogovorili, takođe sa Šukerom i Jarnijem. Šteta... dogodio nam se prokleti rat!
Zvezda bi, nagađa se, Evropom vladala pet godina?
- Osam najmanje, u kontinuitetu kao Real Madrid! Vanvremenske ideje smo imali, sve temeljno slagali u korist Zvezde. I, desilo se što jeste...
Dosta je bilo u Vijetnamu
Bliži se rastanak sa Tan Hoa.
- Dosta je bilo... Bezmalo sam već dve godine u Vijetnamu i, razumljivo, zasićenje je učinilo svoje.
Kad se vraćate u Beograd?
- Uskoro...
Zbunjujući savet, Zvezdi se tamo u prvih dvadesetak minuta nisu posrećili defanzivna orijentisanost i nedovoljna agresivnost na sredini terena?
- Nismo se razumeli... Mislio sam na obazrivu igru i skučene prostore za protivnika, pravovremene i čvrste blokove, oduzete lopte i dolaske u tri-četiri poteza pred gol Makabija. Produžetke garantuje gol prednosti i ako u 90 i kusur minuta ne budemo uspeli da postignemo još jedan, onda držimo razliku do kraja. Polako, samo lagano...
Starine bi rekle: nije šećer u vodi?
- Tako je... i, pridodali kako Zvezda ima tim „vola da ubije” ha, ha... svakog pobedi na Marakani, ubeđen sam i ponajbolje engleske klubove. Otud krajnji epilog u Haifi i budi optimizam, što kazah: kogod je kročio na našu travu najčešće se vraćao poražen. Hoće i Izraelci, tvrdim nimalo subjektivno. Uz opasku: ako odbrana i napad budu na sto odsto mogućnosti, kao u Bariju ha, ha...
Binić je tad igrao desnog beka, kao Bukari u Haifi do sredine prvog poluvremena. Možda u tome i ima podudarnosti?
- Možda... S tim da drukčije nismo mogli, Papen je bio najbrži u Evropi i nismo izlazili više od 25 metara od našeg gola. Makabi je nešto drugo, ipak. Bukarija bih tamo osamio u špicu, žargonski kazano: nek` odmara, čeka oduzete lopte nakon dodira-dva... najviše tri.
Dobra preporuka za večeras?
- Tako bih, ja...
Kako Olimpikov i Makabijev tim nisu za poređenje, tako vaš u prvom mandatu i Stankovićev. Opet, imaju i opipljivih sličnosti. Ovlaš, doduše?
- Kako mislite? Zvezda jeste na putu da selektira sjajan tim, ali...
Daleko su kvalitativno, nesporno. Izmaštano rečeno: Katai je donekle pandan Savićeviću, Bukari-Biniću, Kanga-Jugoviću, Dragović-Belodediću, Milunović-Najdoskom... zar ne?
- Zanimljivo... Sve izuzetni igrači, dostojni Zvezdinog dresa i grupne faze Lige šampiona. Zašto da ne i četvrtfinala, kad bolje razmislim i polufinala!
Hoćete da kažete da bi za finale nedostajali slični Mihajloviću, Pančevu, Šabanadžoviću...
- Ha, ha... Imali smo ekstra tim, neviđenu brzinu, pametno trčanje, lucidne driblinge, efikasne prekide... Miha, kad je trebalo da se izvede slobodan udarac, treslo se sve živo! Pančev je neretko uspevao da realizuje već prvu šansu, Jugović... za mene najbolji srpski igrač, bogme i jugoslovenski. Dvaput prvak Evrope i sveta!
Gospon Ljupko razmislite, malo?
- Aaa, joooj... Džaja nije igrao tad, ne mogu njega... Juga je bio broj jedan svojedobno, a Džaja svih vremena. Dobro se ispravih ha, ha...
Istovremeno i, možda, zamerili Dejanu Savićeviću, navijačima najdublje urezanog u srcu?
- Ovako ćemo... Jugović je bio strašan igrač, Dejo čudesan. Kadgod bi krenuo s loptom mamio je uzdahe i moje, neretko i bez saigrača rešavao utakmice. Belodedić je bio kralj odbrane, Najdoski... kog bi uhvatio teško je njemu bilo ha, ha... Binić je bio najbrži igrač u Evropi... Je l` sad u redu?
Malopre ste isto rekli za Papena?
- Bina je naš, njemu prednost ha, ha...







Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.