Neko je nešto razmišljao – istina je da smo mi razmišljali i preneli tu temu na druge, starije novinare – kada je poslednji put u Beogradu domaća reprezentacija igrala ovako veliku utakmicu. Kada su najbolji igrači sveta u poslednje četiri godine, dvojica MVP NBA lige, igrala jedan protiv drugog, gde je jedan u dresu sa dvoglavim orlom. I, što je važno za celokupnu sliku, da je ta utakmica takmičarska.
Prvi koji se zaleteo sa Drim timom i Dijamantskom loptom, sam se ugrizao za jezik zbog ovog drugog preduslova. Kvalifikacije za Olimpijske igre? Naravno, ali tad Jokić nije bio MVP, a protivnici nisu bili nalik Grčkoj.
Ukratko, u skorijoj istoriji... Pa, recimo da je ova utakmica, u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2023. godine, bila nešto najuzbudljive što se održavalo u Areni godinama. U onoj dvorani koja je pravljena baš zbog ovakvih senzacionalnih obračuna.
Zato je, tačno sat i po pre početka meča, slobodan parking postojao tek na kilometar u prečniku od Štark arene. A iz kola je, tamo, izlazio Janis Adetokunbo. Srpski navijač sa njegovim dresom Milvoki Baksa. Takva je superzvezda ovaj Grk poreklom iz Nigerije.
Oni koji su bili u dresu Nikole Jokića – bilo da je Denverov, bilo reprezentacije - već uveliko su bili ispred Arene. Ipak su oni ”domaći”. Spektakl u najavi.
Jedini koji se nisu smejali pre početka utakmice bili su ljudi zaduženi za organizaciju. Nije to lako, moralo je sve da se organizuje. I sve je bilo organizovano na pravi način.
Sat vremena pre početka utakmice, već su pored terena sedeli giganti kakve – nismo subjektivni – samo Srbija može da okupi.
A i to neka bude podsetnik, ili pokazatelj, da se u četvrtak uveče u Beogradu igrala najveća utakmica.
Ispred takvih veličina je nemoguće i neprijatno je, stavljati redne brojeve. Možda po jačini aplauza? Ako bi tako, onda je tu bio Novak Đoković. A opet, Željko Obradović je bučno divljenje. Dejan Bodiroga? Pa ljudima je nedostajala njegova pojava. Predrag Danilović je došao sa funkcijom. Kao i Božidar Maljković. Kao i Vanja Udovičić.
Nena Ivković, supruga velikog Dušana, bila je nedaleko od njih. Žarko Zečević takođe. Milorad Dodik je sedeo do Ratka Radovanovića. Sa njim je dugo pričao Dragi Ivković, dok je nešto kasnije stigao i Dragiša Vučinić.
Zoran Savić je sedeo uz Ostoju Mijailovića, okolo su bili Boban Marjanović i Stefan Jović, Milenko Tepić, Mile Ilić, Petar Popović, Dragan Lukovski, Marko Kešelj, Marko Ivanović, Dragan Lukovski, Miloš Šakota, zlatni reprezentativci u basketu tri na tri... Nekoga smo zaboravili, lože su bile pune. A i zašto lože? Tribine su bile pune važnih ljudi. Onih koji prenose strast prema ovoj igri.
Za sve fanove Bogdana Bogdanovića, ne brinite, njega nismo zaboravili. Samo što je bio uskraćen za ovacije jer je došao u trenutku kada je predstavljana reprezentacija Srbije. Njegovi prijatelji su u tom trenutku dobijali porciju realnosti – koliko su bitni svim tim srećnicima koji su bili u Areni u četvrtak uveče. Na najvećoj utakmici na domaćem terenu... Pa, barem ove generacije.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.