Ni Jelena Mitić nije uspela. Kada je sela u avion koji ju je iz Beograda, preko Istanbula, vodio do Teherana, imala je jednu sliku o Iranu.
Kad je išla istim putem, samo iz suprotnog pravca, sa sobom je nosila sasvim drugačija iskustva.
– Put do Teherana je bio strašan. Činilo mi se da traje večno. I to sve samo zato što nisam znala šta me čeka – priseća se mlada Vrbašanka, sada stanovnica Sarajeva, gde igra za Plej-of Hepi.
Bilo je dovoljno nekoliko dana u prestonici Irana da promeni mišljenje. Zato sada nema dileme.
– Ako bih ponovo dobila ponudu, sigurno bih otišla. Drago mi je što sam imala hrabrosti i odlučila se na taj korak. Upoznala sam mnogo divnih ljudi, njihovu kulturu, videla sam mnogo novih stvari. I za sve to vreme, nijednu neprijatnost nisam doživela – uz osmeh se seća Mitićeva.

U glavnom gradu Irana je provela mesec ipo dana. Igrala ja za lokalni klub Kuša Sabalan koji je završio na petom mestu. A, sve je počelo potpuno neočekivano.
Jedna je stvar nositi hidžab ili maramu na ulici, a potpuno drugačija tako pokrivena igrati utakmicu.
– To su čak i dve marame na glavi – uz osmeh je dodala Mitićeva.
– Trening je zatvoren, tu smeju samo žene da ulaze i možemo da radimo u normalnoj opremi. Utakmice su javni događaj iako uživo smeju da ih gledaju samo žene, zato moramo da budemo pokrivene. Dres je veoma komotan, ali je i dalje veoma vruće u njemu...
.jpg)
Kompletan intervju možete da pročitate u Žurnalovom magazinu, koji dobijate besplatno uz svaki kupljeni primerak našeg lista za 14. februar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.