Tuga… Neverica… Havarija! I… kako bi drukčije u grudima Dragiše Binića, nakon smrti Siniše Mihajlovića. Cimera, drugara za sva vremena.
- Šta ti je život… lipov…
Ućuta, utonu u zamišljenost.
- Izboriće se, mislio sam, i ovog puta. Kad, napusti nas najmlađi… i, najbolji. Takvog, majka jednom rađa! Odrastao je pored mene i nikad nismo imali problem, nešto da ne može ili neće; samo pozitiva, smeh i šale.
Raspuklog glasa i preplavljenih emocija:
- Znao sam još prekjuče… Tanjgu sam zvao, pitao da dođem…
Slomi se u trenu… nakašlja jektičavo.
- Bina, kazao je, ne vredi… Miha je u komi, ne možemo ništa.
Sve je počelo, nedavno.
- Mihi, dva dana nakon što je bio na promociji Zemanove knjige, pojavila se alergija na oku. I… ode moj…
Prekid veze, kao metafora za otisnuće u senovite daljine trenerskog princa srpskog i italijanskog fudbala. Razumljivo, bez poziva i ponovnog stajanja na muku drugaru osobite vrste.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.