Ništa u dosadašnjem igračkom opusu Aleksandra Kataija nije izvesno, čak i kad odigra bezmalo simultanku kao onomad u Jagodini. Ništa pretpostavljivo, recimo, u kom će smeru njegov učinak već na sledećoj utakmici.
Da li su korektna igra i efektan gol perspektivnom golmanu jagodinskog i mladog državnog tima Nikoli Periću najava prepoznatljive forme ili trenutni blesak – odgonetnuće duel s Vojvodinom, njegovim matičnim klubom.
– Nadam se uzlaznoj liniji, nastavku dobrih igara kao refleksiji kvalitetno odrađenih priprema – smerno će Katai.
Prvi put napadate Vojvodinu?
– Da, prvi put...
Kakav je osećaj?
– Kao i pred svaku drugu utakmicu, verujte. Posebnih emocija nemam, ako ste na to mislili. Nikad se ne osvrćem, iako Vojvodinu poštujem. Zvezda je moj sadašnji klub i učiniću mnogo toga na terenu da bismo dobili utakmicu, opravdali očekivanja svih klupskih struktura. I, naravno, dvotrećinsku Srbiju.
Emocije očito ne rasipa k`o konfete, tako zaledi osećanja i posle pitanja: radovaćete se eventualnom golu?
– Nego šta, gol mora uvek da se proslavi s Delijama – osmehnu se Katai.
Šta će na to da kažu „slaninari”?
– Sve divne i nelepe uspomene pakujem u podsvest, ostavljam iza sebe. Igrač sam Zvezde, pametnom dovoljno.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.