Zabrana registracije igrača od strane finansijskog panela Evrolige koja je bila na snazi do kraja februara, koštala je Crvenu zvezdu da do 26. kola, čeka evro debi Fakunda Kampaca, ali i potpis Akilea Polonare koji se zbog toga, iz Efesa, umesto u Beograd, preselio u Kaunas.
Iskusni Italijan koji je u bogatoj karijeri igrao i za Teramo, Vareze, Ređinu, Sasari i Baskoniju, na tu temu govorio je u opširnom intervjuu za „Basketinsajd”:
- Postojalo je veoma jako interesovanje Crvene zvezde. Uzeo sam to u obzir i zbog toga što sam ranije već radio sa Duškom Ivanovićem u Baskoniji i bilo mi je jako dobro. Postojalo je veliko interesovanje obe strane. Ali, kada se desilo da je Crvena zvezda dobila zabranu registracije novih igrača, što je pogodilo i Kampaca, sve se završilo. Ali da, bilo je veoma blizu - rekao je Italijan.
Koliko je njegova selidba na Mali Kalemegdan bila izvesna, može se zaključiti i kada je Polonara, pričao i omiljenim trenerima.
- Prvi je Đanmarko Poceko koga smatram starijim bratom, kao trenera i čoveka, a drugi Duško Ivanović. On je trener sa kojim sam imao najbolju sezonu u karijeri u dresu Baskonije. Ulio mi je samopouzdanje. Te godine sam bio i igrač sa najviše minuta u Evroligi, terao me je da igram i kada nisam zaslužio. Imao sam i druge trenere, ali njih dvojica su prvi koji mi padaju na pamet.
Polonara je podelio i utiske sa Evropskog prvenstva minulog leta gde je državni tim Italije, završio na osmom mestu, nakon poraza od Francuske u četvrtfinalu.
- Bilo je to divno iskustvo. Mi smo grupa igrača koja je manje više u istom sastavu, već dve, tri godine, na čelu sa velikim bratom Pocekom. On je atipičan trener, ali ti daje veliko samopouzdanje i izvlači najbolje iz tebe.
Ono što će Italija pamtiti sa tog turnira je svakako pobeda protiv Srbije u osmini finala, što je bez dileme bilo najveće iznenađenje Evrobasketa.
Pričajući o tome, Polonara se setio i kvalifikacija za Olimpijske igre kada su Azuri takođe šokirale tim Svetislava Pešića.
- Bilo je veoma dobro. Ostale su nam uspomene na pobedu u Beogradu gde niko nije verovao u nas i gde nas je ta pobeda odvela na Olimpijske igre. Igrali smo sa Srbijom sveni koliko su jaki i veliki, ali izašli smo na teren da damo sve od sebe, nismo imali šta da izgubimo. Izašli smo na teren u fazonu opasnih momaka, znajući da moramo da odigramo savršen meč, s obzirom da smo protiv sebe imali i Nikolu Jokića.
Za kraj, Polonara je govorio i o utisku koji je na njega ostavio Nikola Jokić.
- Njegov govor tela često daje pogrešnu sliku. Izgleda kao da nepažljivo hoda, a ima taj jedinstveni talenat. Na terenu može da radi šta hoće, neverovatno je kako čita igru i predstavlja dodatnog plejmejkera na terenu, bilo da igra za Srbiju ili Denver. Ima taj jedinstven dar u reketu, odlično šutira za tri poena, može da radi šta god želi. Sa igračem kao što je on ili Janis Adetokundbo na primer, nije dovoljan samo jedan igrač da se limitira njegov učinak, potrebna je vrhunska timska igra - rekao je iskusni krilni centar.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.