Malo kome je uspevalo da na dan proslave titule rivala okrene priču na svoju stranu i nađe se gotovo niotkuda u glavnoj ulozi. Otkinuti bod prvaku na njegovom terenu u slavljeničkoj atmosferi i pritom mu dati mu dva gola, e pa to ne može bilo ko! Otuda i suvislo pitanje, kako to da Zvezda može da se lomi, a ostali ni da se saviju? Od 100 anketiranih da će plavo–beli doigravanje završiti bez ijednog boda svi bi odgovorili potvrdno, to je činjenica koja ne podleže proveri. Novi Pazar je pre odlaska za Beograd izgledao kao tim koji je odavno na ferijama, takav da mu je stručna i bilo koja druga javnost predviđala da će za 90 minuta više puta donositi loptu od mreže do centra nego prelaziti sredinu terena.
Posle beogradskih 2:2 nema ko neće s razlogom reći da je to bio Novi Pazar kakav smo navikli da gledamo u najvećem delu sezone, isti onaj tim koji se poigravao sopstvenim rekordima. Za kraj je ostavio još jedan unikat, doneo je prvi ikada bod sa stadiona „Rajko Mitić”, pritom postigavši dva gola, a ni to se nikada pre nije desilo. Način na koji je osvojen prvi plej– of bod taj rezultat čini još većim. Dva puta je prednost bila na strani Zvezde i oba puta su plavo– beli pronalazili varijantu da je sustignu. Tako šampionu niko ove sezone nije „podvalio”.
Nekad s razlogom, vrlo često i neargumentovano osporavani Davor Berber i u drugom svom mandatu pobrao je lovorike postavivši graničnike na koje će mnogi opet odmahivati rukom, a i najvećem laiku je jasno da je ovako nešto uspelo treneru koji uživa veći renome od njega o tome bi se danima pisale bajke u tomovima. Nikome, Berberu najmanje, nije za ponos tih šest uzastopnih poraza u plej–ofu, plus još po jedan iz osnovne faze i kupa. Sam sebi je to nebrojeno puta zamerio i mnogi će reći da jedan remi nije dovoljan da ih tek tako sve potre. Istina je za nijansu ili dve drugačija. Najveći gubitnik, a Berber to jeste bio do nedelje uveče, to više nije, jer ni bod koji je osvoji tim koji je on sastavio nije običan i bezvredan. Preskočio je lestvicu tamo gde to nikome pre njega nije uspelo. Kakva god bude njegova sudbina neke domete mu bar za neko određeno vreme niko neće preoteti. Osim što je postao rekorder po broju utakmica u kojima je vodio Novi Pazar u Super ligi (25) pretekavši za jedan meč Milorada Kosanovića i Zorana Marića, on je onda kada u to niko nije verovao uspeo da nadmaši Kosanovića i po broju golova (32), sa dva u poslednjem kolu stigao je do brojke 33. Postao je prvi trener Novog Pazara koji je na stadionu „Rajko Mitić” osvojio bod i prvi koji je sa ovim timom na našem najvećem stadionu postigao dva gola. I kad je pre dve godine ostavio Pazar u eliti i sad kad je izveo ovaj mali – veliki zaokret odenuo se plaštom čoveka koji kao da u vlasništvu ima neki Teslin kofer u koji je samo on imao uvid i iz kojeg po potrebi izvlači nikad upotrebljene formule. Da li je sve to dovoljno da i dalje predvodi tim o tome će se odluka doneti tamo gde treba, Berber kao da nema tu dilemu ne skrivajući zadovoljstvo nakon što je uspeo da dovoljno pokvari šampionsko slavlje Crvene zvezde.
- Ovo je model kako treba igrati naredne sezone i ako pristup bude ovakav izlazimo u Evropu. Bitno mi je da počnem pripreme sa ekipom, a da ćemo kao i u mom prvom mandatu u Pazaru igrati moderan, ofanzivan i fudbal na gol više, dakle onakav kakav navijači vole, u to posle ovakvog rezultata niko ne treba da sumnja. Sa Zvezdom smo se nosili jer smo taktički fenomenalno parirali najjefikasnijem i najboljem timu lige. Legla nam je utakmica i atmosfera u kojoj su igrači dali i više od svojih pravih mogućnosti – reče konačno zadovoljni Berber.
Prvi bod osvojen na stadionu Crvene zvezde u istoriji Novog Pazara ostaće upisan kao remi koji su kreirala Partizanova deca, jer je drugi pogodak delo takođe nekadašnje nade crno–belih Slobodana Stanojlovića, dok je ekipom sa klupe dirigovao Davor Berber, trener koji je kao mlad fudbaler prošao sve kategorije škole fudbala crno-belih.
MOMČILOVIĆ: GOL BOŽIJA NAGRADA
Najlepši trenutak meča sigurno je bio gol Miljana Momčilovića. U Novom Pazaru ćete teško pronaći fudbalske zaluđenike koji se nisu trudili da iz utakmice u utakmicu iznalaze uvek nove epitete za Momčilovićeve igre i gotovo nepodeljene kritičare kad je reč o njegovim (ne)realizatorskim veštinama. Posle gola Zvezdi ispada kao da je on sve to „namerno” radio, jer se kao „dete Partizana” sve do sada čuvao da na dobro ispunjenoj Marakani postigne debitantski superligaški gol i započne akciju kod drugog.
- Ne može biti bolji osećaj od ovog, prvi gol u seniorskoj karijeri i to protiv Crvene zvezde. Kad sam došao do lopte istog trenutka sam i doneo odluku da ću šutirati čim se izborim za prazan prostor. Već tada sam video gde se nalazi Borjan. Udarac je bio toliko jak da nije mogao da reaguje. Gol doživljavam kao božiju nagradu za čitavu svoju sezonu i kao dobar znak da će u budućnosti biti još mnogo golova i ovakvih igara – sa oduševljenjem je rekao Momčilović.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.