Pristalice Partizana čekale su lepe vesti, ali se u vazduhu osećao pesimizam. Pitali su se... Koliko je bilo realno da Duško Vujošević pruži ruku Aleksandru Pavloviću, a koliko da je ovaj prihvati?
Koliko je realno da Pavlović prizna grešku, a koliko da Vujošević oprosti? Na kraju, koliko je realno da se pomirenje desi nekoliko minuta pred jedan od poslednjih treninga uoči odlučujuće utakmice u Podgorici?
Nervozu navijača pojačavali su susreti sa igračima koji su mahom slegali ramenima. Prvi je na rad u teretani stigao Mačvan, potom Murić, pa Đumić, Milutinović, Milosavljević...
Niko od njih nije mogao da zna šta se u tom trenutku dešava na sastanku od kojeg je, vrlo moguće, u mnogome zavisile bliža, ali i dalja budućnost Partizana.
Na sastanku su sedeli Duško Vujošević i Saša Pavlović, koji su se dan ranije na neprijatan način razišli na jutarnjem treningu Partizana, ali i Predrag Danilović, u ulozi medijatora.
Predsednik kluba je, ispostaviće se malo kasnije, na diplomatski način rešio problem koji je pretio da se završi ružnim epilogom – odlaskom iz kluba jednog od idola crno-belog sveta.
U 19,30 časova, na veliki parking ispred Pionira stao je upadljivi „Be-Em-Ve“. Iz njega je izašao još prepoznatljiviji lik. Zbog sastanka sa trenerom i predsednikom, preskočio je rad u teretani iz koje su ga, kroz prozore, posmatrali saigrači. Svima je laknulo, prijatelj im je ostao u klubu...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.