Golgeterska činjenja Anta Drobnjaka od bjelopoljskog Jedinstva preko podgoričke Budućnosti do Crvene zvezde, Bastije, Lansa... prostom računicom se ne mogu proceniti. S druge strane, ekspert za fudbal ne morate biti da biste skapirali koliko su ekipe s njim imale bezmalo zagarantovanu penetraciju u mrežu rivala.
Izabran od Dragana Džajića u leto 1992. da bude poenterski primer, tad jedan od najkompletnijih napadača autentične mahnite energije kompaktno izvajane i nepredvidljivo stopljene sa glađu za golovima prekonoć se uselio u srce i dušu zvezdaša doživevši fanovsku ljubav u golemim količinama.
Elem, na stranu bajni atributi i simpatije navijača, Drobnjak nije bio najcenjeniji centarfor u Zvezdinoj eri. Ali, međ` najbolje iz njegovog igračkog opusa spadaju i dvogodišnja bitisanja na Marakani. S redovima što slede u vezi, večerašnjem poprištu prelomne kvalifikacione utakmice u Grupi „G” između Srbije i Crne Gore.
Domaćin je subotnjim porazom od Mađarske skratio šansu da se nađe u Nemačkoj, iste večeri gostu produžio nadu u istorijski uspeh.
- Utakmica u Budimpešti je bila odlična, s mnogo tempa i šansi, sa tri gola... Srbija izuzetna, u poređenju s ranijim izdanjima – predusretljivo ističe Drobnjak.- Samo, izmorila se mnogo naročito u poslednjih tridesetak minuta. Što bismo morali da iskoristimo i, zašto da ne, izborimo pozitivan rezultat.
Čemu zadrška?
- Srbija ima mnogo kvalitetniju ekipu, igrače standardnog statusa u elitnim ligama i ne manje bitno - domaći teren. Crna Gora jedino Savića, Krstovića i Marušića, preostali igraju u manje zahtevnim prvenstvima. Opet, ništa kapitalno ne mora da znači što je i pokazala utakmica u Podgorici. Srbija jeste pobedila sa 2:0, međutim, krajnji epilog nije bio realan u poređenju s odnosom snaga na terenu. Nekoliko valjanih utakmica je odigrala u poslednje vreme i što već kazah: uz veliku potrošnju Srbije u meču s Mađarima, mogla bi večeras da iznenadi.
Mislite da srpski reprezentativci nisu uspeli za tri dana da revitalizuju telo i glavu?
- Jedni jesu, drugi... nisu mogli da se oporave, sto odsto. Mada... dobro se danas trenira, pogotovo u velikim klubovima, samim tim je i oporavak brži. Zavisiće i od Piksijevih taktičkih zamisli, rostera. Tadić i Kostić, recimo, odigrali su poluvreme. Isto bezmalo kao i odradili trening. Može dakle da se kalkuliše, ima prostora.
Najodmorniji biće igrači iz odbrane. Džaba, kad su najslabija linija srpskog državnog tima?
- Pošteno je reći i da su mnoštvo golova dali iz prekida, dosad. Njihovi kiksevi nisu bili klasični već posledica dešavanja na terenu. Ekipa kad se zaleti, krene ka napred i malo ispadne, tad najčešće uslede polukontre i kontre, prekidi i... gotovo.
Zna li se kako će Crna Gora na Srbiju s tanušnim veznim redom?
- Složio se ne bih, u potpunosti. Sijaset stvari zavisiće od Radulovićeve odluke, prevashodno da li će u meč s trojicom ili četvoricom pozadi. Što znam, mnogi vezni igrači mogu dobro da odrade posao.
Kako onda objašnjavate nizak posed lopte, jedva prelazi 25 odsto?
- Kvaka je u načinu igre. Znate, kad bismo isključivo gledali procentualno držanje lopte Barselona ili Siti bi dobijali svaku utakmicu. Mnoge ekipe igraju brzo, preskaču središnji deo terena, idu na dugu loptu u cilju približavanja golu. Postavlja se i pitanje: kako je onda Crna Gora došla u poziciju da se bori za odlazak na EVRO. I, završavam, Srbija ima veći posed lopte, a samo dva boda više ha, ha...
Prekidi očevidno biće udarna strategija obe reprezentacije?
- Nadam se da neće, a i treba doći do slobodnog udarca, kornera – nasmejao se iz grla.- Mnogo toga zavisiće od inspiracije, raspoloženja. Male nijanse odluče, ponekad. Neretko slabije, a napaljenije ekipe, dobiju jače i izvikanije. Eto, Srbija je dvaput izgubila od Mađara. Mi ovde remizirali, čak mogli i da pobedimo ha, ha...
Crnogorcima motivacija nikad nije manjkala, naprotiv. Ali biće hendikepirani neigranjem suspendovanog Igora Vujačića, povređenih Marka Bakića, Slobodana Rubežića i Nikole Šipčića zar ne?
- Jeste... ali, najbitniji su oni što igraju. Vujačićevo iskustvo faliće i zapažene igre u poslednje vreme. Rubežić je debitovao u četvrtak s Libanom, Šipčić... Šteta i zbog Marka Bakića, igra u top-formi. Nije bio na terenu s Libanom, mislio sam da ga Radulović čuva za Srbiju. Videćemo večeras, svak se dobrom nada. Navijao sam da prođu dalje Srbija i Crna Gora... nisu, nažalost.
Kakav fudbal očekujete?
- Značajne utakmice najčešće nisu lepe za oko, donose i odnose mnogo. Daj bože da grešim, ovog puta – čujno se osmehnuo, opet.
A, rezultat?
- Tesan i tu bih se zaustavio... Pojedinosti iz oba tabora ne znam i ne bih da se blamiram ha, ha... Meni, kao Crnogorcu, jedino je prijemčiva pobeda Crne Gore, e, sad, ko bi znao koliko i moguća u ovom trenutku.
GENERACIJA RASUTA PO SVETU
Žali donekle što utakmicu neće gledati uživo već iz podgoričkog doma, mnogo više zbog neviđenja s nekim iz generacije.
- Rasuli smo se, u početku bili u stalnom kontaktu. Sve manje, kako su godine prolazile. Izuzev s Maslovarom, živi u Budvi. S ostalima kad dođu na more, tad se fino družimo kao da se rastajali nismo. Adžić je najčešće svraćao jedno vreme, Ivića nisam dugo video, Ramba takođe. Tako je život udesio – tugaljivo veli Bodo, od milja.
SVI PUTEVI VODE U INOSTRANSTVO
Trenersku karijeru glavnokomandujućeg je započeo u Komu leta 2021, pre toga bio pomoćnik u reprezentaciji Crne Gore, sledećeg direktorsku u Budućnosti i ovog okončao - zauvek. Navodnici obavezni, za svaki slučaj.
- PRO licencu imam i ambiciju da nastavim trenersku karijeru, najverovatnije u inostranstvu. Mada, nikad ne bi trebalo reći - nikad.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.