Luka Bijelović i Aleksa Đurasović, biseri Spartaka, ostavljaju srce na terenu za svaki bod i već su upisali više od 100 utakmica.
- Za loptom sam počeo da trčim iz zabave i sa šest godina došao u omladinsku školu, gde mi je trener bio čuveni Josip Fazekaš. Prošao sam sve kategorije i kad sam stigao do juniorskog tima razmišljao sam da bih voleo da postanem prvotimac Spartaka i da se fudbalu maksimalno posvetrim – kaže napadač Luka Bijelović.
Aleksa Đurasović je godinu dana mlađi, avanturu je počeo na istom mestu, ali kod njega je sve bilo u znaku fudbala:
- Otac je igrao fudbal, a zatim se posvetio trenerskom pozivu, pa sam uz njega bio u svemu i u desetoj godini počeo da treniram u Spartaku. Na prvi treningu znao sam - to je to! Luka je stariji i bio je već u omladinskoj školi, prošli smo sve selekcije i obojica stigli do prvog tima. To što smo zajedno u ekipi mnogo nam znači. Često pričao o igri, dogovaramo se, a ponekad zna i da „izvrši pritisak” da mu tokom utakmice prosledim loptu.
Bijelović se odmah ubacio u razgovor:
- Kompletnu školu prošli smo zajedno, možda smo se razdvajali na nekoliko meseci kad sam prelazio u omladinski pogon, a on ostao u kadetskom timu. Treniramo zajedno deceniju i po i prija nam što smo sada u seniorskoj ekipi, družimo se i van terena.
Đurasović se na pripremama sa seniorskom ekipom na Zlatiboru dobro pokazao kod šefa Vladimira Gaćinovića, a posle je usledio potpis profesionalnog ugovora, dok je Bijelović išao zaobilaznim putem, bio je na kaljenju u Bačkoj 1901.
- Kao omladinac bio sam stipendista i to je nagoveštavalo da se od mene očekuje više i samo se čekalo da napunim 18 godina za ozvaničenje saradnje. Pre toga usledio je odlazak u Bačku 1901 što je bio odličan potez. Godinu dana sam tamo proveo i to mi je mnogo pomoglo jer je takav korak najbolji za mlade igrače. Kad sam proslavio punoletstvo potpisao sam i profesionalni ugovor – seća se Bijelović.
Prvi meč u seniorskim vodama uvek se pamti, ali Spartakov tandem nije bio miljenik sreće da u sećanju ostane i pobeda.
- Kao domaćini igrali smo u Kuli sa Proleterom. Bilo je pozitivne treme, ali ubedljivo smo poraženi, ne bih ni da pominjem rezultat – procedio je Bijelović.
Đurasović je debitovao u kupu protiv Partizana.
- Dobio sam priliku od 71. minuta, ali nismo se slavno proveli. Crno-beli su bili ubedljivi, a pamtim i gest igrača Partizana Pavlovića. Prišao mi je i rekao: „Sve najbolje na debiju, samo gazi”.
Mladim igračima mnogo znači i podrška starijih saigrača.
- Kad sam došao bili su tu Nemanja Nikolić, Nikola Srećković, Lazar Tufegdžić, davali su podršku i delili savete, od svakog sam ponešto naučio – kaže Bijelović.
Sa trojicom asova igrao je i Đurasović, ali izdvojio je saigrče bliske po poziciji u timu:
- Dres Spartaka nosili su Milan Marčić i Lazar Tufegdžić, mnogo sam od njih naučio i unapredio znanje. Neizostavan je i Janko Tumbasević, od njega sam mnogo pokupio i voleo sam da igramo u tandemu.
Obojica su prošli mlađe selekcije Srbije, stigli do mlade reprezentacije, a Bijelović je imao priliku da zaigra i u A timu:
- Igrati u dresu reprezentacije nešto je posebno, na utakmici sa Amerikancima dobio sam priliku da se nađem u A selekciji. Nadam se da će u nastavku karijere biti još mnogo mečeva za Orlove.
Đurasović je deo selekcije do 21 godine:
- Reprezentativac sam od pionirskih dana, mnogo mi znači što sam u ekipi sa najboljim igračima u datom uzrastu. Upoznao sam mnogo trenera, sjajnih igrača i stekao drugačija iskustva van klupskih okvira.
Obojica su na svoj način doprineli rezultatima Golubova. Đurasović je sjajnim golom protiv IMT-a otvorio prvenstvenu trku i viteški izneo velike borbe na terenu, dok su golovi Luke Bijelovića, u velikoj meri, pomogli da se Spartak nađe u zlatnoj sredini. Požrtvovanost i posvećenost nisu prošli nezapaženo, pa neće biti iznenađenje ako se uzdanice plavo – belih presele u veće klubove koji su već pokazali interesovanje.
- Ljudi iz kluba o tim detaljima vode računa. Ako se ukaže prilika za odlazak u inostranstvo, a da svi budemo zadovoljni, mogao bih da pokušam. U suprotnom, nastavićemo sa Spartakom gde smo stali, uz još bolji rad ka novim uspesima i dobrim rezultatima – složna su obojica.
Dolazak trenera Nenada Lalatovića doneo je novu energiju u ekipu.
- Ima odličan odnos sa igračima i to vraćamo na najbolji način. Očekujem da se dobro spremimo i da ostvarimo plan – poručio je Luka Bijelović.
Drugačije ne razmišlja ni Aleksa Đurasović:
- Ostaje da i dalje radim posvećeno i da uz dobre pripreme ostvarimo ambicije
Želje za 2024. godinu su identnične:
- Zdravlje je najvažnije, da nas povrede zaobiđu i da posle četiri sezone konačno obezbedimo mesto u plej–ofu.
NAJDRAŽI GOL PARTIZANU
Luka Bijelović svaku priliku koristi da pogodi mrežu, ali često zna i da asistira. Do sada je za seniorski pogon postigao 15 golova.
- Svaki gol pamtim, ali najdraži je protiv Partizana u Beogradu kad smo pobedili minimalnim rezultatom – kaže Bjelović.
OTAC SJAJAN UČITELj
Aleksa Đurasović potiče iz fudbalske porodice, otac Saša, bivši igrač, a sada trener omladinskog tima Vojvodine, najveća je podrška mladom reprezentativcu.
- Mnogo sam od oca naučio o fudbalu i to je velika olakšica, a ne breme kako neki kažu. Uvek pričamo o fudbalu, mnogo mi je pomogao savetima, usmerenjima i da nije bilo toga ne bih bio u prvom timu Spartaka – kaže Aleksa Đurasović.
MATIĆ I RONALDO
Prema pozicijama u timu, Spartakovi biseri naveli su uzore. Đurasoviću se sviđaju majstorije Nemanje Matića, dok je Bijelović glas dao Kristijanu Ronaldu.
FILMOVI I KNjIGE
Profesionalni sportisti imaju malo slobodnog vremena, pa nastoje da ga koriste na sebi svojstven način. Bijelović više voli filmove, dok se Đurasović opredelio za knjige, uz naglasak da je poslednja pročitana „Solunska 28” drugi deo, od dr Neleta Karajlića.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.