Nisu pogrešili u Čukaričkom, kad su minulog leta vratili Bojicu Nikčevića na Banovo brdo. Gde god da je jesenas „zapelo” u timu, a bilo je dosta povreda tokom prvog dela sezone, rešenje bi se našlo upravo u brzonogom krilu. Pokrivao je Nikčević i pozicije koje nisu „njegove” i na svakoj se dobro snašao.
Ipak, danas je situacija malo drugačija jer je konkurencija „paklena“ na svakom mestu, ipak to ne plaši mladog Kragujevčanina. Treći put u sezoni svi će morati da se nameću i bore za svoje mesto pod suncem, ovog puta kod novog trenera Gordana Petrića.
- Ne radi se o novom dokazivanju, svi radimo maksimalno na treninzima, pre svega zbog sebe. Novi trener nas je opustio, tu je da nam vrati samopuzdanje. Imali smo tu jesenas problema. I pored svega uspeli smo da se vratimo na četvrto mesto, sad ćemo biti pravi – kaže Bojica Nikčević, moglo bi se reći i univerzalac u timu sa Banovog brda.
Pakleni raspored i osam bodova minusa u odnosu na TSC, čekaju Brđane u nastavku.
- Važno je da u prvenstvo svi uđemo spremni. Samo da nas zaobiđu povrede. Minule jeseni to nas je dotuklo. Docić, Tošić, Vranješ, jako bitni igrači za nas, a izostali su u finišu. Nije sad tu problem u ekipi, ali se oseti kad oni nisu na terenu. U svakom slučaju jurićemo to treće mesto nećemo odistati nikada. Moramo da izborimo Evropu, verujem da će se i nama neki rezultati poklopiti, jer jesenas i nismo imali sreće.
Upravo je zbog izostanka jedinog levog beka Tošića, Nikčević morao sa krila da se preseli u defanzivnu liniju.
- Vuče me moja prirodna pozicija, želim da napadam, a kad sam na levom beku, onda je teže za odbranu. Spreman sam da igram na tom mestu kad god je potrebno. Plaćen sam za to, ako mi trener kaže danas si levi bek, onda ću to i igrati. Nikad ne bih mogao da kažem neću. Moram da ispoštujem trenera, ekipu, klub, a na kraju da iskoristim svaku šansu koja mi se ukaže bez obzira gde ću biti na terenu.
Velika je „gužva” u veznom redu, po krilima i defanzivi Čukaričkog, biće zanimljivo videti za kojih će se startnih 11 odlučiti Petrić.
- Konkurencija je jaka, a to mi daje veći motiv da radim. Asistencije i golovi svakog igrača stavljaju u tim. Adžić, Janković, Ivanović, ja, svi dobro radimo. Trener će odlučiti ko će igrati, ali biće prostora za sve.
Ono što je primetno već godinama u Čukaričkom, da od atmosfere apsolutno sve zavisi. Kad je ima, onda su i rezultati odlični, čini se da se pozitivni duh vratio u svlačionicu.
- Atmosfera je odlična, svi se dobro slažemo, pijemo kafu zajedno. Dosta se toga promenilo. Bio sam u ekipi kad su igrali Puškarić, Mudrinski, tada je takođe bila baš vrhunska atmosfera. Oni su vodili svlačionicu, ali nismo mi mlađi baš mogli da „bacamo” tu neke fore. Onda smo na terenu morali da radimo duplo više. I sad je dobro, mislim da je to do Petrića, jer nam je dopustio da budemo opušteni. Time želi da nam vrati samopouzdanje, a upravo nam je to bilo potrebno prošle sezone, kad smo pali. Gubili smo utakmice iz jednog šuta na gol.
Neobično je i Brđanima da imaju tu vrstu slobode, da svako ima pravo na izbor, odnosno da nema klasičnog vojničkog režima.
- Slobodu i opuštenost koju smo dobili od Petrića moramo da mu vratimo na terenu. Znam da želi tu zdravu priču, da ne izgleda kao da smo u vojsci.
Uprkos tome što je imao dobru godinu u Novom Pazaru i jesen u Čukaričkom, Nikčević smatra da ima još prostora za napredak.
- Velika je razlika igrati u Novom Pazaru i Čukaričkom, jer je ovde veća konkurencija. Tamo je praktično nisam ni imao. Napredovao sam ovde, u smislu da imam veću odgovornost u odbrani, a tamo sam mogao malo da se „štedim” u defanzivi. Na Brdu toga nema, juri se Evropa. Istina i u Pazaru je isti cilj sad, ali ovde je drugi nivo.
Imaju za čime da žale u Čukaričkog posle jesenjeg dela sezone, izgubili su mnogo bodova naivno, ali su i drugi bili u sličnom problemu.
- Iznenadila me je Vojvodina, očekivao sam je u prvih pet ekipa. Pazar, nije. Znao sam da će biti u vrhu kad su kraj Jošanice stigli Ljajić, Suma i Šćepović. Adem čini Novi Pazar drugačijim, kad izađe sa terena to je drugi tim, videlo se protiv Spartaka. Nisu imali tog lidera da preuzme odogovornost.
Baš sa Vojvodinom, Čukarički će igrati u četvrtfinalu Kupa Srbije.
- Vojvodina se dobro pojačala, međutim, verujem da možemo do finala i ove godine. Sreća da u Zvezdi nije više Pešić. Kad god je igrao protiv nas, bio je raspoložen za golove. Dao nam je dva u finalu Kupa Srbije, zatim u Leskovcu, Budimpešti.
Osvrnuo se Nikčević i na evropske utakmice za koje ističe da su svim igračima donele veliko iskustvo.
- Naša najbolja utakmica bila je definitivno protiv Fjorentine u Leskovcu. Da je Kovač dao gol, ko zna kako bi se ta utakmica završila. Veliki doživljaj za nas je bio odlazak u Atinu. Atmosfera je bila fantastična, mi opet bez takovog iskustva. Trčali smo u prazno, samo smo se molili da što pre dođe poluvreme. U nastavku smo bili bolji, ali to su takve ekipe koje sve rešavaju u prvih 15 minuta. Za nas je sve to bio doživljaj.
Priznaje Nikčević i ko ga je u osam evropskih utakmica najviše fascinirao od igrača.
- Fortunis je majstor. On ne može da pogreši pas, nemoguće mu je uzeti loptu. Sotila iz Fjorentine sam sanjao dve nedelje. Ja levo, on desno, ne gledam više italijasnki fudbal zbog njega.
Krilo Brđana nema dilemu gde bi želeo da igra.
- U Holandiji. Slušao sam dosta i od Tedića o toj ligi, prava za mlade igrače – zaključio je Nikčević.
KOD VRANjEŠA NE SMEM DA ZAKASNIM
Bojica Nikčević je cimer sa znatno starijim kolegom Ognjenom Vranješom, što je iznenađenje, ako se zna da se uglavnom po sobama „spajaju” generacijski bliži igrači.
- Posle jednog treninga, Vranješ mi je prišao i rekao: Ne mogu da budem sam u sobi, moraš ti sa mnom. Neću nikog drugog.
Rekli ste mu da vam je Samurović cimer?
- Jesam. Odgovori mi je: Idi mu reci da nađe drugog cimera. Što sam i uradio.
I kakav je Vranješ?
- Cimer je sjajan, veliki profesionalac. Ako ne bih došao u sobu u pet do 11, mislim da bih spavao ispred vrata da zakasnim. Zaključao bi sobu, sigurno me ne bi pustio. U 23.00 sve se gasi. Telefon mora da bude isključen.
Odmah spavanje?
- Ne. Gledamo film. Veliki je profesionalac, zato i ima takvu karijeru, poštuje sve kad je odmor, odmara se, nema telefona – objašnjava Nikčević.
ŠTOPER, A NAJBRŽI
Merili su brzinu pre dva dana u Čukaričkom, ali Nikčević na veliko iznenađenje nije bio prvi.
- Boki Kovačević je bio najbrži, baš nas je iznenadio. Mi ostali smo se malo štedeli, ali on je pokazao ozbiljnu brzinu za štopera – rekao je Nikčević.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.