Serđo Skariolo, najuspešniji selektor u 21. veku, trener koji je sa Španijom nanizao uspehe na svim takmičenjima, iskoristio je pauzu u klupskom angažmanu da ode u goste na kliniku kod Lasla Ratgebera, a zatim iz Mađarske došao do Beograda.
Prvenstveno da bi se video sa Lorencom Braunom i Huančom Ernangomezom prejanicama Crvene furije, ali i da se sretne sa Željkom Obradovićem i Milošem Teodosićem.
- Nismo se sreli od prošlog leta, a sa njim mi je uvek sjajno – rekao je Skariolo o viđenju sa Teom u intervjuu Meridijan sport.
Priča je počela od februarskog prozora i početka kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2025. godine.
- Uvek ostavljam iskusnim igračima slobodu da odluče jer znam da, posebno evroligaški igrači, imaju veliko opterećenje ekstremno teške sezone. Ne bih bio ljut ako bi mi rekli: „Molim te, daj mi da se odmorim, daj mi slobodnu sedmicu.” Onda kada ih zaista želim jeste na leto, za olimpijske kvalifikacije.
Tamo će sasvim sigurno biti Lorenco Braun. Španija je na najbolji način iskoristila sve dosadašnje FIBA prozore, sa ekipom koja je stasavala u kvalifikacijama osvojila je Evropsko prvenstvo 2022. godine.
- Mora da postoji bolja koordinacija između različitih takmičenja, kada su u pitanju putovanja i logistika. Imamo mnogo, mnogo prostora za napredak. Čak i ako igramo toliko utakmica, što iskreno ne mogu da kažem da mi se sviđa, jer se trudimo da kopiramo NBA, a to nismo… Na duže staze ovo je, u najmanju ruku, diskutabilno. Može da se igra mnogo utakmica, ali moramo da radimo na infrastrukturi i logistici da bismo barem malo olakšali, jer u ovom trenutku posebno za ključne igrače koji moraju da igraju 25 i više minuta u svakoj utakmici Evroligi, ta sezona je veoma rizična zbog opterećenja i povreda – rekao je Skariolo o prenatrpanom kalendaru Evrolige i neverovatnom broju duplih nedelja.
Onda se vratio priči o Teodosiću i Obradoviću.
- Veliki košarkaški um i dobra osoba koju želiš u timu. Njegove sportske vrednosti su jake, zna kako da bude deo tima, zna šta je potrebno da se pobeđuje. Ume da bude veoma, veoma lojalan misiji, projektu i timu. Mislim da i dalje ima mnogo, ili barem nešto, prilično dobro da pruži. I tu ne pričam o njegovim veštinama, jer se njegove sposobnosti ne dovode u pitanje. Teško mogu da se setim igrača njegovih kapaciteta da predvidi šta se dešava na terenu, da podeli asistencije koje suštinski niko nije video i da razume igru na način na koji je on razume. Ali, to je Miloš, on je košarkaški genije. Željko je čovek koji se svake godine unapređuje. Svake godine on je u toku sa onim što takmičenje zahteva, sa košarkaškim trendovima. Mada, on sebe pretvara u trend. Mislim, on je jedan od tih koji diktira kuda će košarka ići. I fleksibilniji je nego što bi neki mogli da veruju… Iako je, u suštini, živa legenda, on i dalje voli igru, radi na košarci. A njegov tim uvek nudi osećaj nečega iznad, nečega većeg od pojedinačnih kvaliteta igrača. Taj identitet, način na koji pokazuju kojim putem žele da idu, šta žele da urade…

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.