U fudbalu je tako – nekad daš, drugi put primiš gol - iz napada posle kojeg više nema sledećeg. Nije Novi Pazar poslednji put matiran na isteku vremena predviđenog za nadoknadu, to se dešava i dešavaće se. Važnije je na koji način dođe takav pogodak, a onako kako su ga plavo–beli primili nije smeo nikako da im se desi. Sasvim je normalno da rival koji juri rezultat i stiska protivnika, što je Voždovac činio u poslednjih desetak minuta, ali ni približno kako je to radila Vojvodina nedavno protiv istog tog Voždovca, posle silnog pritiska dođe u više velikih prilika. Zmajevi su, što je i bilo očekivano, imali u tom periodu posed, koji im ipak nije donosio neku veliku i vidljivu prednost. Izgledalo je da će se Matićev sastav bez po muke odbraniti. Sve je stalo u jednu polušansu Neškovića.
Zato je razočaravajući način na koji su plavo–beli kapitulirali u tom četvrtom minutu nadoknade, jer on nikako ne bi smeo da bude svojstven ekipama koje gledaju visoko. Ta duga lopta rezerviste Bubnja po odbranjenom korneru nije imala potrebnu oštrinu da bi stvorila probleme zadnjoj liniji, međutim, kakva god da je došla morala je da baci u nevolje samo trojicu domaćih igrača poređanih do Mirkovića naspram šestorice momaka u žutim dresovima. Beograđani su bili dominantni u vazduhu i spretniji na zemlji, pa i da je Savić nije ugurao našao bi se neko drugi od brojnijih Voždovčana da se ušeta u mrežu.
Da je kojim slučajem Novi Pazar uspeo da sačuva tri boda koja su već virila iz džepa bio za korak bliže plej–ofu. Posle remija još mu je jako blizu, ali bi usled lošeg rasporeda i neodgovarajućih rezultata direktnih konkurenata i to mesto moglo da visi.
Nakon utakmice razočarenje na licima svih igrača nije moglo da se sakrije. Miljan Momčilović, najbolji uz Sejdubu Sumu u redovima domaćeg sastava, ni pola sata po završetku utakmice nije mogao da dođe sebi.
- Odigrao je sigurno meč sezone, možda i najbolji u ovih godinu i po koliko nosi dres Novog Pazara. Zaustavio je brojne napade gostiju, oduzimao čiste lopte, dva puta ozbiljno pripretio golmanu Katiću, a kruna svega je njegova krađa lopte i šut u 13. minutu, kad je Suma iz odbitka postigao vodeći gol. U dve situacije Razaku i Obradoviću asistirao je za gol šanse, a stigao je da uhvati i potez meča. Sredinom drugog poluvremena na centru terena u maniru najvećih brazilskih driblera na travu je poslao dvojicu protivničkih igrača omogućivši kontru svom timu. Taj detalj bacio je u senku brojne minijature velemajstora na malom prostoru Sejdube Sume. I pored velike potrošnje nije se stekao utisak da je u 74. minutu bio zreo za zamenu.
I da nije progovorio sa njegovog lica se lako moglo očitati razočaranje.
- Gorak je ukus. Utakmica traje 90 i više minuta. Nismo bili fokusirani do kraja. Ni sam više ne znam koji je ovo put da gol primamo posle prekida. Očekivali smo da ćemo uz našu publiku i pored toga što su oni tim koji ima pravi pristup igri doći do mnogo važnih bodova. Nismo uspeli i sad je normalno da smo svi razočarani. Osećaj je kao kad se izgubi.
Nije moglo bolje da se uđe u utakmicu nego što je to pošlo za nogom plavo – belima. Gol je pao u pravo vreme, ali je samo devet minuta kasnije i „poništen”.
- Hteli smo da na vreme dođemo do prednosti što bi nam olakšalo nastavak meča. Onda smo nepažnjom očas posla primili gol. Oni su u prvom poluvremenu bili bolji. U svlačionici smo se tokom odmora dogovorili da u nastavak uđemo još jače. Tako je i bilo, taj deo nam je i pripao, ako izuzmemo poslednju akciju.
Momčilović na sredini terena radi onaj deo posla koji je manje vidljiv, ovoga puta bio je vidljiviji nego ikada pre. Plus, iako mu to nije izražena karakteristika od njega nije bilo direktnijeg igrača u ofanzivnom delu. Otevši loptu i šutiravši u 13. minutu konkretno je proizveo gol Sume posle odbitka od strane golmana, da bi minut pre izlaska iz igre (73. minut) ponovo dobro zagrejao Katićeve dlanove.
- Jeste, bilo je mojih udaraca ka golu i nameštenih prilika saigračima. Verovatno mi je ovo najbolja utakmica u sezoni, ali šta vredi kad primamo golove iz ničega. Uvek dajem sto posto, nekad je to dobro, nekad manje dobro. Ne sme da nam se dešava da zbog gubitka fokusa gubimo već viđene bodove. Ne mislim da će se ovakav ishod odraziti na sledeće igre i rezultate. Budemo li pravi kao u najvećem delu drugog poluvremena teško ko može da se nada kako će lako do bodova protiv nas – ne gubi na optimizmu Miljan Momčilović.
PUT U NOVI SAD PA NA BANOVO BRDO
Biće zanimljivo gledati Novi Pazar u naredna četiri duela, hoće svakako. Pre reprezentativne pauze ide gostovanje Vojvodini, a po njenom završetku novo na Banovom brdu, potom na Gradski stadion stiže TSC, da bi se serija teških duela završila mečom sa Partizanom u Beogradu. Tek tada biće poznato kolika je stvarna cena dva u utorak izgubljena boda.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.