Mala uteha za Novi Pazar je da će u plej–aut ući najverovatnije sa najbolje pozicije. Izvesno deveto mesto u regularnom delu je posle svega veliki neuspeh, što je pokazala i utakmica s Partizanom u kojoj su plavo–beli izgledali toliko dobro da posle takvog izdanja mnogo razloga da se raduju imaju i kandidati za titulu.
Još jedan meč sa Novim Pazarom, bilo gde da se igra, za njih bi gotovo sigurno bio teži ispit od nekih koji im predstoje. Tim Slavka Matića se sa crno-belima nadigravao tako što je uputio više udaraca na gol i što je još važnije držeći značajno više loptu u svom posedu.
Spore i neodlučne reakcije u defanzivi i u ovoj kao i nekim ranijim utakmicama skupo su ga koštale. Ipak, one nisu najjači utisak nakon poraza u Beogradu, nije to ni pobeda Partizana, ni lepi golovi Duljajevog sastava, već bi to trebali da budu, bez obzira na navijačko opredeljenje, potezi koje su u tandemu povlačili Adem Ljajić i Sejduba Suma.
Velika je šteta što ova dvojica velemajstora nisu tokom sezone provela više vremena zajedno u igri. Očigledno je da su se našli i da uživaju jedan pored drugog dok razmenjuju tačne kratke pasove.
Prvi užitak za oči bila je šansa koju su u 12. minutu pripremili Šćepoviću, drugi u 32. kad se otvorila prilika Ljajiću za šut, treći 11 minuta kasnije kad na malom prostoru skrivaju loptu Partizanovim odbrambenim igračima. Bilo je toga još, verovatno bi i tokom čitavog prvenstva bilo toga još da Sejduba Suma nije u Novi Pazar stigao potpuno nespreman, pa se čekanje da zaigra onako kako zna odužilo sve do početka prolećnog dela prvenstva. Na zimskim pripremama se „zategao” i počeo da podseća na Sumu iz najboljih dana i umesto da tim krene da ubire plodove onoga što obojica poseju došlo je do Ljajićeve povrede. Ostaje samo da se nagađa šta bi bilo da su više vremena zajedno proveli u igri.
Duel sa Partizanom bio im je posle dužeg vremena prvi od ukupno pet u koje su zajedno ušli od prvog minuta. Poslednji put pre nedelje to se dogodilo krajem decembra prošle godine u meču sa Spartakom u kojem su na terenu zbog Ljajićeve povrede u uvodu utakmice dejstvovali mizernih 16 minuta. U paru od starta meča prvi put su se pojavili tek u nezaboravnoj pobedi nad Radničkim 1923 u Kragujevcu (4:0) krajem novembra prošle godine, kad su obojica bili strelci po jednog gola. Tada su i najduže, 63 minuta, kao duo špartali terenom, minut manje bili su igri u nedelju protiv Partizana. Još su sa Javorom proveli 57 udruženih minuta. U nedavnom meču sa TSC-om, jedinom koji je sa klupe vodio Dragan Žarković, delili su teren 33 minuta.
Siniša Dobrašinović je dugo čekao, doduše, iz opravdanih razloga da ih upari. U njegovom mandatu Ljajić je uglavnom startovao, a Suma bi na teren ulazio oko 60 minuta. U tri uzastopna odlična izdanja plavo–belih, pobede nad Vojvodinom i Čukaričkim na Gradskom stadionu i u remiju u Bačkoj Topoli taktika Dobrašinovića svodila se na izmenu Ljajić–Suma, i to je donosilo rezultat.
Igor Matić u najvećem delu svog vođenja tima nije mogao da računa na zdravog Adema Ljajića, zato je imao fizički spremnog Sumu, pa su na terenu proveli minijaturnih 19 minuta u remiju sa Voždovcem. Sejduba Suma odigrao je 20, a Adem Ljajić 19 utakmica. Brojke su drugačije kad se u igru uključe minuti. Ljajić je na terenu proveo 1230, a Gvinejac 1001 minut.
Zajedno su kao tandem u igri bili samo 336 minuta u 11 mečeva, u proseku tek nešto više od 30 minut po utakmici, pa i to im je bilo dovoljno da drže vrh klupske liste strelaca. Ljajić je postigao sedam golova i upisao pet asistencija, Suma je na pet pogodaka dodao i dva dodavanja.
Adem Ljajić je tri puta bio strelac sa bele tačke, Suma je postigao dva gola sa 11 metara. Najzanimljiviji podatak je da je za dva od tri Sumina gola iz igre dvaput asistent bio Ljajić, dok u obrnutom smeru nema dodavanje za pogodak.
Da bi se neuspeh u prvenstvu pokrio i nezadovoljstvo utišalo potrebno je u, za sada, najvažnijoj utakmici sezone u četvrtak proći Radnički 1923 u četvrtfinalu kupa. Slom u šampionatu bi se mogao „sakriti” samo plasmanom u finale kupa. Za tako nešto osim trijumfa u Kragujevcu trebaće da se umeša i faktor zvani sreća u žrebu polufinala ili najbolje izdanje od početka sezone.
Naravno, sa Ljajićem i Sumom zajedno u timu, što do sada nije bio slučaj. Ljajić je odigrao 31 minut u pobedi u Pančevu, dok je Suma oba duela preskočio.
Zajedničke brojke dve Pazarove vedete su dobre, ali u vazduhu ostaje da lebdi to pitanje – kakav bi tek SUMA/SUMARUM bio da su više vremena istovremeno bili u igri.
ZDRAVI I DOBRI MORAJU ZAJEDNO
Slavko Matić, koji je protiv Partizana imao povratnički debi na klupi Novog Pazara, nema dilemu kada se povede reč o dvojici velemajstora.
- Pod uslovom da su zdravi dobri fudbaleri moraju da igraju zajedno – direktan je trener Novog Pazara.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.