U trenucima dok će supruga Milena sa ćerkom Milom i sinom Matijom da proslavi najveći hrišćanski praznik Vaskrs, a stigla je i mama Ljubica, da popuni ovu „fantastičnu četvorku”, Marko Podraščanin, biće u Turskoj, u Antaliji. Nema sumnje u najvažnijoj ovogodišnjoj misiji – borbi za najvredniju krunu, Lige šampiona. Rival, prvak Poljske Jastržebski...
Mnogo je simbolike tog dana, tog 5. maja 2024. godine.
Jer „Potke” igra treće finale sa četom iz Trenta, jer kaže red je – treća sreća, a i jedna posebna dama, Mila Podraščanin slavi deveti rođendan.
- Baš specijalan dan za mene, nadam se i uspešan. Mila je rođena 5. maja, treće finale sa Trentom, nadam se i treća sreća i da će se sve poklopiti. Ako ima neke sportske pravde, zaslužili smo da se okitimo zlatom. Prošle smo imali uspeh i dobar rezultat u prvenstvu. Ove nismo. Raduje me da smo konačno kompletni posle dva meseca. Odmah se videla razlika, na treningu, u igri – počinje razgovor Marko Podraščanin, Srbin koji želi da se popne na krov Evrope i to ne krije.
Smeje se kapiten, raspoložen je, priznao je i zašto:
- Uvek je lakše i lepše da se malo skrenu misli da pričamo i o Vaskrsu, sve samo da nije kliše, i da možda priča zaintrigira ljude. I meni je zanimljivije.
Da li Vas slušaju „deca” u ekipi?
- Moraju (smeh). Skoro sam baš davao i intervju italijanskim medijima i bilo je baš u tom tonu i vezano za njih.
Kako uspevate da ih oslobodite pritiska?
- Uspevam koliko je moguće, mada oseća se da im je ova utakmica sve ili ništa. Svesni smo svi posle kraja u Kupu, prvenstvu ove sezone, da nam je potreban taj trofej. Ali, na sve gledam pozitivno jer jedino na taj način mogu da ih oslobodim svih tih stega.
Ipak, Marko, kome je ovo poslednja sezona u dresu žuto-plavih, daje prednost rivalu, Jastržebski je favorit?
- Nije alibi niti bežanje od odgovornosti, stvarno tako mislim. Gledajući video i sve, ekipa koja jako malo greši, udaraju servis neverovatno jako, u krajnjoj liniji ekipa koja već godinama igra u istom sastavu. S druge strane, mi smo polufinale plej-ofa igrali bez dizača Sbertolija, potom bez Lavije...Ali sada smo tuto kompleto kao što sam već i istakao kao najbitniju stavku.
Apostrofirala je legendarna „18” još jednu stvar:
- Nismo imali pauzu od tri nedelje, igrali smo konstantno koliko smo mogli. Nije bitno samo da li ćemo pobediti ili izgubiti, već taj ritam utakmica. U dobroj smo formi. Zašto to pominjem, da nismo imali te pauze možda ne bismo imali prva dva izgubljena finala. Ne bežimo i ne skrivamo se, znamo put do pobede!
Šta ste poručili Matiji i Mili?
- Dan pošto ću uopšte da krenem u Tursku, odbacili smo Milu u školu, Matiju u vrtić. Obećao sam da ću im doneti najsjajniju medalju. Svakako će biti odličje, ali mislim da je vreme za... Zlato!
A oni Vama?
- Naravno, a nije floskula, oni i supruga su moji najvatreniji i najverniji navijači. Naravno da će kao i uvek gledati utakmicu i navijati ne samo za mene, za Trentino. Nebrojano puta su bili na mečevima koje smo igrali kod kuće već znaju i tu atmosferu, navijače.
A sin istovremeno prati i košarku i to vrlo pomno?
- Ako se razočara u odbojku, već ima plan B. Šalim se. Ali da, ispratili smo celu Evroligu, košarkaške utakmice koje se igraju u našoj dvorani, delimo sa košarkašima. Nema šta da nam promakne – priznaje srpska ikona u Serija A i da sa sinom u slobodno vreme crta napade ali košarkaške, obično igraju Crvena zvezda protiv Partizana.
Za kraj, ali Marku možda i važnije od svake utakmice su praznici u krugu porodice, prijatelja ukoliko je moguće. Ali se obeležava tu nema dileme u kući Podraščanina. A dobro se pamti slika kada je Trentino igrao meč protiv Taranta u gostima na pravoslavni Božić, 7. januara i predvodnik Potke sa saigračima kako u duhu pravoslavlja od prvog do poslednjeg, drže tri prsta...
- Prošle nedelje su bili moji roditelji, vratili su se u Srbiju. Ali sada je tašta Ljubica stigla. Nećemo biti sami i maltene nikada nismo. Ipak je najveći hrišćanski praznik, a mi to i te kako poštujemo.
Ko je zadužen za farbanje jaja, trpezu?
- Moj odabrani tandem i supruga Milena i tašta Ljubica. Dogovoriće će se već njih dve. Verujem da će i Mila da se „umeša”.
Lepo je slušati Marka i kao kapitena, kome je ovo poslednja sezona u jatu iz Trenta, i Marka kao tatu, muža, sina. A i magične brojke su ga stavile na „večnu listu” u dresu reprezentacije Srbije sa najviše odigranih mečeva, a u koju će odmah posle obaveza sa klubom:
- Pardon, imam četiri, ne ne, pet dana slobodno (smeh) pa se priključujem momcima na turniru u Kavalezeu.
OSTAJEM U ITALIJI, BILI SU „U IGRI” I POLjSKA, JAPAN...
Od 2007. godine Marko je na Čizmi. I prija mu jer posle rastanka sa Trentinom posle četiri sezone, otkriva da će i naredne njegove bravure krasiti Seriju A, a potezi špice širom Evrope.
A u kom dresu?
- Ostajem u Italiji i to je jedini plan, u kom klubu, videću. Bilo je priče i za Japan, čak su me zvali baš iz poljskog Jastržebskog, ali ništa od toga.
POSLEDNjE „PLAVO” LETO
R kao Reprezentacija Srbije, kao Rekorder, kao Rastanak... Poslednje leto?
- Nadam se da jeste u svakom smislu moje poslednje leto. Ali prvo da završimo posao u Ligi nacija, ove godine nama jako važnu, potom i verujem na Olimpijskim igrama u Parizu. Jedva čekam kao i svake godine da se pridružim momcima. Oni su već počeli pripreme, eto srešću ih u Italiji i nastaviti sa njima. U odnosu na prošle sezone, prve smo kompletni, zdravi i verujem da će ostati tako, da neće biti nekih pehova, povreda.
TEODORA PONELA JAJA, SLIKAĆEMO SE U NEDELjU...
Dok su se pisali ovi redovi Marko je uveliko putovao za Antaliju, poprište i muškog finala Lige šampiona, Trentina i Jastržebskog ali i ženskog u kome će dva italijanska velikana Koneljano i Vero Volej Milano, čiji je dres na polusezoni obukla i reprezentativka Teodora Pušić:
- Potrefilo se tako da smo mi, Koneljano i Milano putovali istim letom. Pokazala mi je Teodora dva jaja. Ako Bog da i da se ja setim, poslaću sliku sa Teodorom.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.