Viber poziv iz redakcije Sportskog žurnala silno je obradovao Branka Ilića, u periodu 2004-2017. 63 puta reprezentativca Slovenije, strelca protiv San Marina i, verovali ili ne, iako univerzalca u odbrani bez ijednog crvenog kartona?!
- Šta ću kad sam oduzimao lopte elegantno?! Nikad nisam hteo da ih izbacujem u aut. U mlađim kategorijama igrao sam i veznog, pamtite – baš kao za Partizan 2014. protiv Kejna i Totenhema – zacenio se rođeni Ljubljančanin, s porodičnim korenima iz okoline Čačka.
Brzopoteznog pitanja:
- Možemo li da se čujemo malo kasnije, vozim ka Minhenu?
Naravno, samo da ne ugrozimo redakcijske rokove!
- Evo nas na pumpi, negde u Austriji – kao da je preko puta Politikine zgrade začuo se posle pola sata Branko, uprkos žamoru u pozadini.
Na Alijanc arenu krenuli ste porodično?
- Da, otac, supruga, sin i kćerka. Duel Slovenije i Srbije ne sme da se propusti! Znate šta, imamo ulaznice i za finale...
Interesantno, za Sloveniju, davnog 18. avgusta 2004, debitovali ste protiv Srbije i Crne Gore u Ljubljani (1:1), selektori su bili Branko Oblak i Ilija Petković?
- Kako toga da se ne sećam? Golove su dali Nastja Čeh i Nenad Jestrović. Stari, na kojoj sam ono, beše, poziciji igrao? Levi štoper?
Po specijalizovanim sajtovima, desnog beka?
- Evo, žena kaže – beka! Znate li koliko su trajali sastanci uoči utakmica kod Oblaka? Dva minuta! Tvrde da je bio još bolji igrač nego trener, u Bajernu – Bog!
Raritet: pod vođstvom Matjaža Keka pobedili ste Srbiju u Mariboru 2011, u kvalifikacijama za EP, ono kad je Vidić promašio penal, Jorgačević primio gol s centra?
- Nama ništa nije trebalo, s druge strane – Srbija je zavisila i od drugih. Kao i uvek, odigrali smo profesionalno, Sarma Handanović odbranio je penal. U tome je bio majstor, „skinuo” ga je i meni u ljubljanskom omladinskom derbiju – Olimpija protiv Slovana. Pročitao me k'o knjigu! U Italiji je zaustavio više jedanaesteraca nego Bufon!
Kakav je Kek stručnjak i da li bi trebalo Srbi ponovo – i danas - da ga se plaše?
- E, sad je još iskusniji, tad – imao je, takođe, dobru ekipu. Srbija ima kvalitetnije individualce, ali kad igramo kao tim – svakom možemo da napravimo problem. Keku mnogo znače saradnici – Boštjan Cesar i Milivoje Novaković, videli ste ih na TV protiv Danske – kad su utrčali u teren da proslave gol.
S kim ste sve igrali od aktuelnih reprezentativaca Slovenije?
- Kad smo se 2017. opraštali Handanović, Pečnik, Ljubijankić, Brečko i ja, posle kvalifikacija sa Ukrajinom, Jan Oblak je ulazio u reprezentaciju. Sad, brani kao car! Bili su tu i Verbič, Kurtić, Iličić, golman Belec, trenirao je s nama i Petar Stojanović...
Delili ste svlačionicu i sa adutima Srbije?
- Naravno, u Partizanu su stasavali Živković i Lukić, Andrija je igrao više, učestvovao u osvajanju titule. Saša me je pozitivno iznenadio, dopada mi se kako igra, ima stav. U Astani sam bio sa Nemanjom Maksimovićem, pamtim reči Luke Elznera još iz Domžala: „Poželeo bi ga svaki trener.” Momak za desetku, čuli smo se i danas!
Benjamin Šeško, prva zvezda Slovenije, u Salcburg se otisnuo upravo iz vaših Domžala?
- Nismo se sreli tog leta, malo kasnije vratio sam se iz Danske. Šeško je, u stvari, iz Krškog, u Domžale ga je doveo agent Bašanović, Salcburg uzeo zbog neverovatne genetike. Sa 16 godina je skočio i udario nogom u košarkašku tablu! Ima topovski udarac, videli ste...
Ima li leka za centarfora Lajpciga?
- Ima, kao i za svakog napadača, međutim, moraš da ga paziš 95 minuta. Kad misliš da je „mrtav”, Šeško može da ti ga „zavuče”. Dovoljno mu je i pet sekundi. Takav je, inače, Vlahović...
Kako vam se, s druge strane, čine štoperi Srbije?
- Strahinju Pavlovića i Nikolu Milenkovića hteo bih u svom timu, ne zato što su moji, partizanovci. „Ginu!” Kažu neki, na prvu: „Ne znaju s loptom”, ali... Komotne je iznose na protivničku polovinu! O njima, sve najbolje.
Nisu loše ni Pavlovićeve i Milenkovićeve kolege iz Slovenije – Drkušić, već dugo na listi želja Crvene zvezde i Bijol, standardan u Italiji?
- Za Drkušića vele: „Nizak”. Šta? Koliko su bili visoki Ajala, Kanavaro? Odličan! Brz, zna da igra, uostalom, pokazao je to i protiv Danske. Bijol? Miran, ne priča mnogo, al' kad treba... S gomilom utakmica u Italiji!
Dobro, lako je njima kad izađe leđa imaju Oblaka?
- Lakše je i Oblaku pored njih: manje puta rivali će da mu šutnu na gol.
Ne rekoste, mogu li Vanja i Jaka da zaustave naše Mitrovića i Vlahovića?
- E, tu važi isto što rekoh i za srpske štopere i Šeška... Zar se ne priča da Aleksandar i Dušan ne mogu zajedno? Au, slatkih Piksijevih muka...
Za zvaničnog Slovenca čačanskog porekla sigurno vam je najprihvatljivije - da obe reprezentacije prođu dalje, Aleksander Čeferin u ekskluzivnom intervjuu Žurnalu otkri i recept: „Mi pobedimo Engleze, vi – Dance?
- Potpisujem šta je rekao Čeferin!
Naravno, kad je predsednik UEFA?
- Pre svega, moj prijatelj. Igramo zajedno za tim UEFA, bili smo u Brazilu, Argentini...
S Brankom Ilićem imali smo još „iha-haj” tema, ali bližio nam se rok za štampanje izdanje dostupnog i na odabranim kioscima u Sloveniji. Ljudina, kakvim ga zapamtiše svi u Beogradu, nedugo je ispunio još jedno obećanje – poslao je porodičnu fotografiju po parkiranju automobila u Minhenu.
Srbija – Slovenija, meč koji ne sme da se propusti!
ZA ENGLESKU DOBRO ŠTO NE IGRA MEGVAJER
Dvaput ste kroz reprezentativnu karijeru igrali i protiv Engleske: 2014. na Vembliju (1:3) – rivali Runi i Velbek, te 2015. na Stožicama (2:3) – ponovo Runi?
- Slovenija je oduvek najbolje partije pružala protiv jačih reprezentacija. Da li se „napalimo”, ili... Stojimo iza lopte, pa na kontru! Povedemo ti tako na Vembliju, kad – Cesar posle minut skrivi penal?! Priđem Brečku: Pa, j.... mu mater, bolje da nismo ni stekli kapital, ostalo bi 0:0. Naravno, Englezi preokrenu.
Kako vam se čini aktuelni Gordi Albion?
- Bolji su nego ranije...
Belingem?
- Od prvog dana u Realu pokazao da je pravi. Obično, potrebno je šest meseci, godina, Modrića su, sećate se, smatrali u prvi mah promašajem, a Džud...
Nedostaje im Megvajer?
- Ma, to je dobro. Ne sviđa mi se kao igrač...
U DANSKOJ SAM SE BORIO ZA OPSTANAK
U smiraj karijere osetili ste i dansku ligu, igrajući za Vejle?
- Borili smo se za opstanak, nisam imao reprezentativce Danske za saigrače. Bio sam tamo tri, četiri meseca... – pamti 2019. Branko Ilić.
Inače, štoper / desni bek kroz karijeru može da se podiči sa pet trofeja, jednim u Srbiji – šampionskim s Partizanom 2015. U Sloveniji je, pak, bio najbolji s Domžalama 2007. i Olimpijom 2018, s Ljubljančanima niski pridodao i dva kupa – 2003. i 2018.
ASISTENT BREČKU U OMLADINSKOJ REPREZENTACIJI
Šta danas u fudbalu radi Branko Ilić?
- Asistent sam Miši Brečku u omladinskoj reprezentaciji (U19). S nama su i Valter Birsa i Aleksander Šeliga, zadužen za rad s golmanima.
I kao trener izlazili ste na crtu Srbiji?
- Da, s kadetskom reprezentacijom pobedili smo Orliće 4:2, selektor je bio Luković.
PARTIZAN? BOLjE DA ĆUTIM
Partizan je sedam godina bez titule, pet bez trofeja?
- Šta da kažem? Bolje da ćutim – uzdahnuo je Branko Ilić.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.