Početna / Miks / Ostali sportovi

Ja bih da igram još malo

Aleksandar Karakašević, sinonim za srpski stoni tenis, živi i dalje za najveću ljubav
ФОТО: М. Рашић

Svako ko je barem jedanput igrao stoni tenis u životu čuo je za levorukog asa koji je po prvi put ušao na velika vrata sporta sa celuloidnom lopticom pre više od 30 godina. Od devedesetih 20. veka pa sve do danas, Aleksandar Karakašević je simbol srpskog „pingića”, a kako stvari stoje ostaće na tom mestu još dugo godina.

Ipak, Sale je neretko u Srbiji bio osporavan, pogotovo u godinama kad je javnost tražila nadolazeće nade i pokušavala da dugogodišnji trio (Karakašević, Jevtović, Pete) pošalje u penziju. Nisu uspeli u tome dugo te su, sad već nekadašnji reprezentativci, još neko vreme bili stub državne selekcije, dok su u domaćim okvirima bili nenadmašivi.

- Nikada mi jedna stvar neće biti jasna. Ako si najbolji u određenom trenutku, na selektoru je da te pozove u reprezentaciju. Sa 36 godina osvojio sam tri medalje na pojedinačnom prvenstvu Evrope. Sad za Marka Jevtovića, koji ima isti broj godina u ovom trenutku, pričaju da je svoj najbolji stoni tenis odigrao i da bi trebalo da se šansa da mlađima. Evropsko prvenstvo je u toku, a ja ni malo nisam zadovoljan kako stojimo. Upravo bi Jevtović u miksu sa Šurjan mogao na sledeća dva Evropska prvenstva do medalje. Bio bi to spoj mladosti i iskustva, koje mi trenutno u reprezentaciji nemamo. Isto tako mislim i za Žolta Petea, jer su on i Marko igrači koji su sa mnom igrali dugi niz godina, a sad su i dalje među najboljim stonoteniserima u zemlji – započeo je Karakašević razgovor za Sportski žurnal.

Ostavio je trag u Pluderhauzenu, klubu za koji igra i sada. Pored toga, veliku je želju imao da pomogne voljenom Partizanu u osvajanju trinaeste titule u Srbiji.

- Da nisam doživeo povredu pre desetak godina, sigurno bih još dugo igrao u Pluderhauzenu. Tamo sam bio svoj na svome, a svake sezone smo bili konkurentni u dva najveća takmičenja u zemlji. Sad, ipak, imam dosta godina, ali želja za igrom je i dalje ista. Da mi je neko rekao u vreme moje top forme da ću igrati četvrtu ligu Nemačke ne bih mu verovao, ali sad mi je jasno da zbog zdravlja i elana koji imam mogu još dugo da igram na vrlo visokom nivou i uživam dok to radim. Ostvario sam još jednu želju i vratio se u Partizan sa kojim sam osvojio titulu prethodne sezone. Imamo kvalitetne igrače koji mogu da naprave rezultate u nekom od evropskih takmičenja. Tu su Krastev, Zeng i Pajkov koji su veoma dobri stonoteniseri. Milošević i ja smo tu od domaćih igrača, te će biti veoma zanimljivo ukoliko budemo igrali neko od takmičenja – optimističan je Karakašević.

Iza sebe ima pet Olimpijskih igara, moglo ih je biti i više, ali su zdravstveni problemi bili jači pred Tokio 2021.

- Ugradili su mi dva stenta par nedelja pred početak Olimpijskih igara. Trebalo je to da budu sedme Igre za mene, ali šta je tu je, nemam razloga da žalim. Od pet takmičenja na koliko sam nastupio, u sećanju mi ostaju 2004. i 2008. kad sam bio nadomak medalje u dublu, dok sam u singlu imao nesreću da se susretnem sa dva najbolja stonotenisera u istoriji ovog sporta – Valdnerom i Personom.

Posle ogromnih uspeha u reprezentativnoj i klupskoj karijeri odlučio se da voljenom sportu pomogne i kao predsednik Stonoteniskog saveza Srbije. Na toj funkciji bio je skoro sedam godina.

- Uradio sam sve što sam mogao da stoni tenis vratim na stare staze slave, pre svega na male ekrane. Smatram da sam u velikoj meri poboljšao neke aspekte, vrhunac svega bilo je Evropsko prvenstvo za mlade u Beogradu 2022. Mnogi pričaju svašta, da sam ostavio dug od osam miliona, a nisu svesni da sam po preuzimanju funkcije imao 11 miliona duga. Nerealno je porediti takve neke stvari, pogotovo kad vidite stanje u tadašnjem i sadašnjem vremenu, tako da su te priče suvišne. Izdvojio bih Iliju Lupuleskua, koga veoma cenim kao igrača, dok svi ostali ne bi smeli da se nalaze na pozicijama gde se nalaze. To su ljudi koji u 30 godina nisu uspeli da urade mnogo toga korisnog za ovaj sport. Želim im da naprave upola uspešno prvenstvo za veterane kakvo smo mi za mlađe kategorije. Međutim, jedinog čoveka sposobnog za tako nešto su oterali posle tri meseca. To vam govori koliko tu ima i drugih interesa, pogotovo što je on bio najglasniji kad se pričalo o mojoj smeni.

Nije oduševljen srpski stonoteniser stanjem u Srbiji, klubovi imaju nikad manja prava, a novčanih sredstava je potrebno sve više izdvajati.

- Jedan od glavnih problema tokom mog rada je bio povećanje takse za igrače i klubove. Sad su one još veće, a uslovi u kojim igramo su nejasni. Neverovatno je da igrate ligu u kojoj sa 22 trijumfa možete da budete iza tima koji zabeleži 16 pobeda. To je bio predlog jednog čoveka koji je dugo godina igrao u Švajcarskoj, pa je sve te ideje odlučio da implementira ovde gde je nemoguće sa takvim sistemom napraviti napredak u stonom tenisu. Rekao sam da neću više da se mešam, samo odgovorno tvrdim da svi ti ljudi ne mogu doneti boljitak našem sportu i da su nam potrebne korenite promene. Za tako nešto nam treba sposoban stručni kadar, koji trenutno Stonoteniski savez ne poseduje.

Za smanjenje kvaliteta ne krivi Savez i stonoteniski svet, već akcenat prebacuje na sistem.

- Nije to više isto vreme. Nekada smo svi provodili vreme napolju, bavili smo se sportom po ceo dan. Sad su telefoni preuzeli glavnu ulogu, a ta stvar će u potpunosti poremetiti sistem koji se gradio godinama. Dok sam bio u svetskoj organizaciji, zalagao sam se za to da zabrane deci telefone na velikim turnirima, kako bi mogla da provode vreme jedni sa drugima i steknu prijateljstva za ceo život. Pored toga, dosta bi pomoglo stvaranju hemije u ekipi, nijedna medalja u ekipnom delu nije došla preko noći, svi smo bili pre svega dobri drugari, što smatram jednom od najvažnijih stavki kad je u pitanju bilo koji sportski uspeh.

Pamti vreme kad je imao priliku da uči od oca Milivoja, Šurbeka, Stipančića...

- Od samog početka više sam voleo da uživam dok igram, tako je laž kad se kaže da sam imao talenat koji nije iskorišćen. Samo nisam voleo vežbe. Desilo mi se da na pripremama reprezentacije ne znam šta treba da radim, tako da sam često trčao krugove oko sale. Moj otac, Šurbek i Stipančić su u svoje vreme bili jedni od najboljih stonotenisera sveta. Na način na koji su trenirali sad jedino mogu Kinezi i Nemci da se svrstaju. Uvek sam voleo da provodim vreme u sali i posmatram njihove treninge, smatram da sam upravo zbog vremena provedenog sa njima napredovao mnogo više. Sve to je imalo i svoje mane, pošto sam za svako loše dešavanje u reprezentaciji ja snosio najveću odgovornost. Otac je bio selektor i bilo je prirodno da ću kao sin imati najviše grdnje – rekao je Karakašević.

5 IGARA iza sebe ima Karakašević (Atlanta 1996, Atina 2004, Peking 2008, London 2012, Rio de Žaneiro 2016)

KING KARA

Veliku popularnost uživa srpski stonoteniser u Nemačkoj, nadimak „King Kara” postao je nadaleko poznat u svetskoj javnosti.

- Posle mnogo godina jasno je zašto sam im baš ja bio zanimljiv. Izdvajao sam se po stilu života i temperamentu. Postojao je časopis koji je izlazio na jednu ili dve nedelje, a ja sam nakon par meseci dobio naslovnu stranu s naslovom „King Kara”. I danas ljudi žele da me vide u Nemačkoj, a podatak da je prošle sezone po mom povratku u tim, u petom rangu takmičenja, bilo više od 500 ljudi u sali.

„BIĆU BOLjI OD TATE I DEDE!”

Imena poput Milivoja i Aleksandra Karakaševića dugo će se pamtiti u stonom tenisu, kao i zemunskim ulicama, ali naslednik – Ivan čvrsto želi da nastavi niz i prestigne dedu i tatu.

- Neverovatno koliku želju ima. Ako bude imao talenat na oca, a rad na mamu moglo bi se nešto desiti u budućnosti. I dalje je to daleko, za sada mi je važno da se uči pravim vrednostima i da trenira. Nije nužno moja želja bila da igra stoni tenis, ali je Ivan brzo zavoleo ovu igru i započeo s treninzima u sali gde su stasavali njegovi tata i deda – ponosno zbori Aleksandar.

NAS DESETORICA PROTIV PUNE HALE AMERIKANACA

Velika je čar kad na Olimpijadi možete da pratite i druge sportove i navijate za naše reprezentativce. Upravo je takvu jednu anegdotu ispričao i Aleksandar Karakašević:

- U glavi mi je ostala situacija iz košarkaškog finala protiv Sjedinjenih Američkih Država. Nas desetak je u početku utakmice nadglasalo desetak hiljada Amerikanaca koji su se u tom trenutku nalazili u hali. Prvih pet minuta ću zauvek pamtiti, ali na kraju nismo uspeli da pobedimo.

FUDBAL NE PRIZNAJEM KAO OLIMPIJSKI SPORT

Karakašević ističe:

- Mnogo volim sport, generalno. U Parizu, na OI, odgledao sam svaki meč koji se igrao. Jedino nisam pratio fudbal koji sam po sebi ne priznajem u olimpijske sportove. Ekipe ne dolaze u najjačim sastavima, te nije baš zanimljivo gledati kao ostale sportove.

JEDAN DUEL SANjAO MESECIMA

Četvrtfinalni duel na Olimpijskim igrama u Atini 2004. sanjao je dugo, ističe da je to jedan od najtežih poraza u bogatoj karijeri.

- Jedna priča koju ću prepričavati za života dogodila se u Atini, kad smo Grujić i ja imali veliku šansu da se plasiramo u polufinale i obezbedimo medalju. Ceo meč smo vodili, ali su nas Li Čing i Ko Lei Čak na kraju pobedili i prošli dalje. Smatram da smo tada imali otvoren prolaz do samog finala takmičenja. Od samog povratka, sanjao sam taj meč na stotine puta, svaki poen. Veoma je teško kad znate da ste bili veoma blizu najvećeg uspeha u karijeri, ali sreća je na kraju, ipak, prevagnula na drugu stranu – prisetio se Karakašević.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.