Početna / Odbojka / Super liga

Zašto Srbija - zemlja svetskih šampionki

Rešila sam da probam i drugo prvenstvo, jer u Kazahstanu sam osvojila ako se ne varam osam titula prvaka države, a sada sam u ligi u kojoj je nivo odbojke izuzetno visok, u klubu u kome sve funkcioniše besprekorno – kaže 35 godišnja sportska ikona
ФОТО: ЖОК Уб

Sana Anarkulova. Sana kao „SJAJ” a kapiten Kazahstana i nova akvizicija Uba već je „osetila” Srbiju, grad na Tamnavi, naš mentalitet, ljubaznost, a za ovu iskusnu igračicu, svetski priznatu, najvažnije je da je već upisala prvu rolu u novom klubu, i odmah u stilu profesionalca uskočila u dres sa brojem 3 u „svoje patike i kalup” koji najviše voli.

A sve je samo ne obična, sa 35-godišnja žena iako i likom i bravurama na parketu, izgledom sigurno može stane u red sa deset i više godina mlađim i devojkama i igračicama.

I baš kako joj ime kaže „Sjaj” došla je u našu zemlju da obasja i svoj profesionalni put, ali i put Ubljanki ove sezone i to posle gotovo decenije provedene u bivšoj državi SSSR-a.

A zašto, kako je došlo do saradnje, o karijeri, ambicijama, fakultetskoj diplomi, porodici, Sana Anarkulova upravo za Sportski žurnal otkriva. U prvom intervjuu za naše medije od trenutka kada je stigla u zemlju.

- Bilo je to 6. oktobra. Zašto Srbija, rešila sam da probam jer nivo odbojke u vašoj zemlji je dobar, visok! I zato što su vaše odbojkašice svetske prvakinje. To će vam reći svako ko igra, voli, gleda i poštuje odbojku – odmah je Sana otkrila razlog bez mnogo razmišljanja, kratko jasno.

Ko je bio spona, izbor je pao na Ub?

- Moj dobar prijatelj iz Kazahstana me je kontaktirao, i počeli smo da razmatramo klubove, opcije. Posle duge sezone u mojoj zemlji, u kojoj sam bila ako me sećanje služi, osam puta šampion, odlučila sam da napustim i da probam nešto novo, u drugom prvenstvu. A ako želite iskreno, u ovom trenutku nisam baš u top formi, spremna. Takođe, nisam želela da idem previše daleko, razmišljam uvek i o porodici. Ali, hajde da probam i presekla sam.

Od trenutka kada su se točkovi rolali po pisti Beogradskog aerodroma a Sana spustila kofere, prepakovala stvari i iz Beograda za tili čas stigla na Ub, bio je 6. oktobar. Već 18. istog meseca, Sana je u prepoznatljivom belo-plavom dresu sa zvezdicama, na leđima broj 3, igrala ceo meč.

Na kraju slavite i svoju prvu pobedu sa Ubljankama a protiv Jedinstva?

- Bilo je teško. Jedinstvo ima mlad i izuzetno nadahnut tim sa devojkama koje imaju veliku motivaciju. Naša pobeda je izuzetno važna 3:2. Ali još bitnije, izgledale smo kao tim, iako nismo mnogo vremena provele zajedno. Bićemo bolje, treba nam vreme, to je sigurno.

Vi kao najstarija i igračica sa toliko iskustva, među mladima. Vi kao znanje, one kao energija?

- Dobro je kada u timu imate mlade i dovoljno nadarene, nadahnute devojke, željne dokazivanja. One mogu i vas da inspirišu, a ja, uz još nekoliko starijih igračica u timu, podarim savete. Ipak, bitno je da imate dobrog trenera, motivatora, a mi ga u Ubu imamo. Imamo sve. Svaka čast i upravi, predsedniku kluba, napravila sam pravi izbor!

Imate ozbiljnu ekipu, šta očekujete, čemu se nadate ove sezone, može li se do trofeja?

- Ub ima dobar tim imamo i dobre uslove za pripremu. Ako bih poredila tretman ovde i u Kazahstanu, daleko je bolji, nije ni za poređenje. Tamo samo neki klubovi funkcionišu kako treba, ostali i ne baš. Ub, sve igračice su kvalitetne, visoke, fizički moćno izgledaju, dominantno. To sam videla posle prvog treninga. Kažem, strašan nivo profesionalizam svih ljudi. Zato i imamo šanse i pokušaćemo da se borimo za svaki trofej.

Dame se ne pitaju za godine, ali Vi sigurno gazite 35. i lepo se nosite, štaviše, za primer ste mlađim. Kako uspevate i koliko još nameravate da trajete, igrate aktivno?

- (smeh). Činjenica je da se osećam mlađe i nije to neka tajna u mom slučaju. Držim se režima, velika želja za radom, svakodnevno usavršavanje, dovoljna sna i to je sve. A kada ću reći kraj, ne znam. Volim i dalje da igram, uživam. Dokle mi se bude igralo, igraću.

Filofosija?

- Kao i svakoj ženi u sportu, jedna od najvažnijih ako ne i najvažnija stavka i vodilja je porodica. Takođe i da radim posa koji volim.

Poruka mladim ljudima, životna ne mora samo profesionalna?

- Terajte sebe da imate cilj, da napredujete iz dana u dan i ostvarite to što ste naumili – kaže Sana, žena zvana trofej, od najdražih je izdvojila bronzu na Azijskim igrama za nju važnog takmičenja jer je na svake četiri godine, zlato sa Azijskog klupskog prvenstva u sezoni 2020/21 i ta finalna utakmica koja joj je „uzela dušu” u najlepšem mogućem smislu:

- Mnogo emocija, euforije, jedan poseban mod kada smo podigle pehar. 

I ne krije ova skromna u odbojkaškom svetu i te kako cenjena gracija da sa Ubom želi isto. Da zasija kruna u rukama žene rođene u Rusiji, u Soljetsku, a gde god SANA- kroči SJAJEM; to su i pobednička postolja, tu je tron.

DIPLOMA U JEDNOJ RUCI, LOPTA U DRUGOJ - ZA POŠTOVANjE

U biografiji naše protagonistkinje koja ne krije da kada ima slobodnog vremena, a malo je, gleda odbojkaške mečeve, kuva, čita knjige piše i.

- Ponela sam tri knjige, ali nisam otvorila nijednu, sramota zaista, ne stižem (smeh) – onako je Sana dobacila.

Ali, njeno mnogo ozbiljnije štivo dovelo je do toga da završi i diplomira na prestižnoj „Akademiji za transport i komunikaciju” u Almatiju:

- To je bila i moja, ali i želja mojih roditelja, da budem u to vreme mlada i obrazovana devojka. I jeste to bio drugi cilj, ostvarila sam ga. Diplomirala sam na pomenutom fakultetu. Ko zna, možda mi i posluži kada se zasitim odbojke.

SIN ALIHANA PRATIM I DOČEKUJEM IZ ŠKOLE, „HVALA” VIDEO POZIVU

Sanin suprug i sin Alihan žive u Šimkentu, ali kada su obaveze školarca u pitanju, mama isprati sve:

- Jeste tri sata razlike u vremenskoj zoni, moj muž i sin su u Šimkentu, velikom gradu, metropoli uz Almati i Astanu. Ali ni to ne smeta. Stalno smo na vezi ujutru kada naslednik pođe u školu, uveče kada i on završi svoje obaveze, ja svoje. Usklađeni smo i dobro funkcionišemo!

KAKO DA NE PRATIM MEČEVE NAJBOLjEG – NOVAKA ĐOKOVIĆA?!

Šta ne propušta Anarkulova, odbojku podrazumeva se, ali broj dva sport joj je tenis.

- Izuzetno poštujem Novaka Đokovića. Kad mogu uvek pratim mečeve najboljeg svih vremena. Neverovatno je kakva je mentalna i igračka gromada. Takođe, i moju zemljakinju Elenu Ribakinu, nekadašnju šampionku Vimbldona, koja znam da pauzira zbog povrede koju je imala do kraja sezone.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.