Dovoljno je da se izgovori to čestito-slavno ime. Ono sve kaže i objašnjava. Čak i onim najneupućenijim. Otvara oči umorne od stvarnosti.
Niti predstavlja simbole niti simboliše bilo kakve skraćenice, jednostavno svedoči o istrajnosti, opstanku, upotnosti i bitisanju. Na svetskim listama je bosanski, a u duši srpski!
Fudbalski klub Borac!
Naša svetkovina...
Nema njega, ili bilo koga, ko se nije identifikovao sa onim što su Banjalučani uradili u Nikoziji protiv APOEL-a. Svi smo sada važni i bitni, pokazali da postojimo, da u nama ima pobedničkog duha, da smo pobednici...
A opet se ne hvalimo i ne slavišemo jer slava nije od Boga. Ali se dokazuje postojanje jednog etnosa...
Slava Mu.
Fudbalski klub Borac, i Banjaluka, uvek su pripadali tamo gde ih je duša vodila, na istok, ka Beogradu i zajedništvu. Etiketirani ovako i doživljavani onako, Borac i Banjaluka su uvek bili svoji, dokazivali nemoguće i bili u ulozi misionara kada se činilo da je sve propalo i da će nestati.
Borac, danas se to engleski zove „fajter“, uz dodati glagol „lets go“, je nepobediv. Doduše, Grci su naša braća, ali na terenu važe, i priznaju se, samo pobednici. Mala Banjaluka je veća od grčkog naroda. Najstarijeg u Evropi, u oba slučaja, Atinjane i one u Nikoziji su pobedili.
Samo da se zna...
Republika Srpska slavi, ali ne i Bosna i Hercegovina. Ona traži korist iz svih ovih beneficija. Borac je srpski klub, šteta što nije u Srbiji, kojoj svim svojim bićem i pripada. Ne dozvoljavaju oni moćni koji su nam crtali i povukli granice...
Borac „zarađuje“ za bosanskohercegovačku propalu priču. Možda će jednog dana izgraditi i vlastiti identitet, ili u najmanju ruku pomoći Beogradu, gde je nekada bio na privremenoj adresi, da oživi na fudbalskoj sceni.
Crvena zvezda i Borac su vodilje našeg fudbala... Veže ih 29. maj, Bari i Fođa, dva evropska trofeja, 1991. i 1992. godine. Trenutno ne igraju u istoj ligi, ali ne mora da znači da neće.
Jednog dana...
Dueli Borca sa Sarajevom i Željezničarom nikada se neće, niti mogu, da se uporede sa takmičarskim susretima protiv Zvezde i Partizana. Priroda je čudo.
Ne treba da se robuje velikoj četvorki, to je svakako, komunistički projekat, ali treba da se živi činjenica da je Borac danas najbolji i najuspešniji predstavnik srpskog naroda na međunarodnoj fudbalskoj sceni.
Ko to ne vidi, ima kataraktu...
Sa istoka digla se prašina, skandiraju decenijama u Banjaluci...
Borac je najzapadniji srpski klub!
Evropske reputacije.
Nije šala mala, može li bez šale brale?
Borac je to!

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.