Mnogi se sećaju trenutka kada je Aleksandra Uzelac, briljantna reprezentativka Srbije, rešila da ipak kaže „zbogom” Brazilu i Fluminenseu, vrati se u Evropu i počne potpuno novo poglavlje. U tom trenutku odbojkaški poslenici možda čak i skeptično zapitali su se „zašto je Aleksandra odabrala Zeren, ekipu u Turskoj koja je tek izborila superligaški status?!”. A redom su se nizali parafi sjajne vedete Brankice Mihajlović, pa celog srpskog stručnog štaba trenera Ljubičića, pomoćnika Pejovića, Protića, kondicionog Šopalovića, fizioterapeuta Ninkovića...
Spremalo se još tada u taboru „ljubičastih” iz Ankare, popularnih „kozica” bum. Znali su da je put pravi, da treba da se pregrmi početak partija u eliti, a posle, pustite samo Srbe i dve napadačke „ubice” Aleksandru i i Brankicu i desiće se čudo!
A ne dešavaju se čuda baš svaki dan. Posle četiri poraza Zerena, tim dve glavne zvezde Aleksandre Uzelac (20) i Brankice Mihajlović (33) nanizao je pet pobeda. A poslednji, dobro čitate – protiv prvaka Fenerbahčea kroz pet setova. I naravno, već po tradiciji dominirale su ko drugi do našeg tandema. Uzelac je brojala do 28 poena, Brankica do 27 u zvaničnoj statistici.
Slavilo se u Ankari, postalo je to i tradicija, na vezi je bila Aleksandra Uzelac, koja je još jednom dokazala zašto je profesionalac i da je ni novac, a ni slava nisu apsolutno promenili. Naprotiv.
Na poziv iz Sportskog žurnala rado je odgovorila i potanko pričala o novoj epizodi.
Peta pobeda u nizu, srušen je i Fenerbahče što je za svaki respekt?
- Da, upravo tako, peta pobeda zaredom. I to stvarno moćan Fener je „pao”. Ne znam da li se desilo da debitant u superligi pobedi prvog na tabeli, aktuelnog prvaka Turske?! Ovo je jedna pobeda ali trenutno zlata vredna!!! – zadovoljno zvuči Aleksandra, koja ne krije koliko joj prija i uloga koja joj je dodeljena, Ankara, druženje i saveti Mihajlovićeve, ceo ambijent.
Najavili su iz menadžmenta kluba da će već u prvoj sezoni napraviti čudo i da će Ankara i po Zerenu biti i te kako poznata, san se polako ostvaruje?
- Uprava kluba od početka ima veliku ambiciju i stvarno se zalažu da i ostvare to. Svi smo na istom zadatku i svi stremimo ka tome, a nije tajna da je želja prodor u vrh, taj gornji dom.
Imali ste konkretno na ovoj utakmici 28 poena, a od početka sezone i Vi i Branci igrate neverovatno?
- Da ja sam osvojila 28, a Branki 27. Pretežno ona i ja podelimo poene. Još malo da nam se srednji blokeri priključe i biće savršeno. U nastavku očekujem sve pobede do kraja polusezone!
Kako Vas publika doživljava bilo je 5000 gledalaca na ovom meču, već ste postale ljubimice?
- Publike na utakmicama u Turskoj uvek ima i to je opšte poznato, ali su naši navijači svakog dana brojniji, sve ih je više i to raduje. Uvek je divno igrati pred punim tribinama još kod kuće...
Koliko ste zadovoljni i šta bi Vas zadovoljilo na kraju sezone?
- Trenutno sam zadovoljna, mada smo mogle da dobijemo na početku sezone i Galatasaraj i Bešiktaš. Ali dobro, nije još gotovo. Bila bih baš srećna kad bismo se uvrstile u prve četiri ekipe, ali rano je za to još. Idemo utakmicu po utakmicu. Polako se razvijamo i upoznajemo i sa trenerom i mi same igračice. Ipak nam je svima prva sezona zajedno. Konkretno baš u utakmici sa Fenerbahčeom smo pokazale da smo tim i u tom pravcu treba da idemo.
Znam sigurno da i dalje tražite i upijate savete, šta kaže trener Ljubičić a šta Brankica?
- Meni kao strankinji prilagođavanje je bilo lako, tu mi je Brankica, i ja za nju uvek! Mnogo mi znači i na treningu i na utakmici i van odbojke, u životu. Njeni saveti su dragoceni. Takođe i trenera Ljubičića, stručnog štaba. Slušam i poštujem jer znam da su vredni.
I ova „tinejdžerka” istinski sanja ali ne „leti”. I dalje sa velikim poštovanjem priča o svom rodnom Zrenjaninu i počecima u Bagljašu, afirmaciji u Železničaru iz Lajkovca, epizodi koja joj je značila profesionalno i životno u Brazilu, sada i Zerenu. Ali i reprezentaciji Srbije, što je i potvrdila u nedavnom intervjuu za turske medije kada je u superlativu pričala o Maji Ognjenović, Tijani Bošković i Brankici Mihajlović. „Uzi” je to, sportsko vaspitanje, „vojnička” disciplina, vetar u kosi tipičan za jednu 20-godišnjakinju.
SA HENOM NA VEZI SVAKI DAN - DRAGO MI JE ZBOG NjE
Ako je nešto ostalo upamćeno kao jedan od glavnih utisaka to su partije Aleksandre Uzelac i njene cimerke sa OI u Parizu Hene Kurtagić. Ali i osmesi iza kojih je isijavala sreća. Iako su u drugim državama, i dalje su „jedna pored druge”.
- Naravno da se čujem, uvek, svaki dan! Izuzetno mi je drago zbog Hene da igra u Milanu, da napreduje, pokazuje svoje kvalitete. Iznad svega, da je srećna!
MAMA I TATA BILI U POSETI, STIŽE I SESTRA I NEĆAK UROŠ
U porodici Uzelac jedna reč dominira - sport. Mama Valerija je trenirala gimnastiku i karate, otac Davor je bio fudbaler, brat Srđan odbojkaš, sestra Valerija pre studija DIF-a u Novom Sadu bavila se plesom. A tu je i „jača polovina”- Danilo Janjatović, fudbaler.
- Porodica, dečko uvek me podržavaju bodre iz sve snage gde god da igram, a da su tu. Mama i tata su bili nedavno, sestra, zet i nećak Uroš stižu u januaru. A dečko, kada se završi polusezona u fudbalu – otkriva primač servisa selekcije Srbije i Zerena.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.