Slika govori više od reči, a slika u trenucima završetka poslednje kvalifikacione utakmice naše muške rukometne reperezentacije protiv Izraela u Kraljevu, je najbolji primer.
Ovacije sa tribina preko tri hiljade gledalaca, slavljeničko kolo naših reprezentativaca, poziv na bis Momiru Iliću i drugovima, sve je to pokazalo veliko jedinstvo i želju da vidimo Orlove u odličnom izdanju i na EP u Poljskoj.
Igrači najbolje znaju šta su sve prošli do ovog rezultata, ali još više selektor Dejan Perić, nepravedno osporovan tokom ovog kvalifikacionog ciklusa. Dao je sebi oduška tek posle odlično odrađenog posla, ali je pred novinarima u Kraljevu govorio mirno i staloženo, pokušavajući emocije da ostavi po strani.
– Naš cilj je bio plasman na Evropsko prvenstvo i do tog cilja smo stigli trnovitim putem, često osporavani do nekih krajnosti. Ipak, sve vreme, u ovih sedam kvalifikacionih utakmica, mi smo bili svesni da smo imali privilegiju malog broja ljudi da otvaramo put u bolju, lepšu i uspešnu budućnost srpskog rukometa. Ali smo i znali šta nam je ostavljeno u amanet iz prošlosti i kakva je sadašnjost rukometa ovde.
Kritičari su tokom kvalifikacija najčešće zamerali na oscilacijama u igri Orlova?
– Istina je to, međutim, kada ste trener u klubu imate svo vreme ovog sveta, ali nemate najbolje igrače. Trener u reprezentaciji ima najbolje igrače, ali mu nedostaje nekoliko dana. Nisam alibi čovek i nemam zbog čega da se pravdam – u svom stilu govori selektor i nastavlja. – Reprezentativni sastav jedne zemlje nije skup imena koje to popunjavaju. Naprotiv, to je najbolji izbor pojedinaca koji sačinjavaju jedan jak i vremenom, ako zaslužimo, nepobediv tim. Oni moraju na prvom mestu da ispunjavaju ljudske kriterijume, da budu kompletne ličnosti, skromni u pobedama i dostojanstveni u porazima.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.