Crvena zvezda godinama unazad nije izgledala ovako dobro u Evroligi. Start iz snova probudio je nadu mnogih da srpski šampion, posle godina učešća bez takmičarskih ambicija, ovoga puta može da pomrsi račune kontinentalnim velikanima, te napadne čak i one najviše domete.
Nisu crveno-beli bili ni blizu plej-of priče, još od uvođenja novog formata u sezoni 2016/17. a neka od poslednjih pet pozicija bile su svakodnevica.
Deluje da je glavni problem ekipe u prethodnim izdanjima elitnog takmičenja bio, pored neuporedivo manjeg budžeta, kratka klupa i nemogućnost prethodnika trenera Janisa Sferopulosa da se oslone na rezervne opcije.
Takvo stanje stvari ne samo da je značilo manju efikasnost, već je dodatno opteretilo nosioce igre.
Ipak, kako je vreme prolazilo srpski šampion napredovao je na poljima, kupovne moći, ali i iskustva i širine klupe, te je ove sezone s pravom pretendent na plej-of, pa čak i fajnal-for.
Uvodne nedelje takmičenja pokazale su određene nedostatke u rotaciji, pa su grčki stručnjak i uprava kluba s Malog Kalemegdan brže bolje reagovali i aktivirali se na tržištu u potrazi za visokim igračima.
Potrebne atribute pronašli su u Filipu Petruševu i Džonu Braunu, pa su nekadašnji igrači Olimpijakosa i Monaka postali poslednje akvizicije crveno-belih kompletirajući svestran sastav.
Treneri širom Evrope uobičajeno se opredeljuju za kraće rotacije na važnim utakmicama, gde igra sedam ili osam pojedinaca od najvećeg poverenja, dok na mečevima protiv rivala slabijeg renomea eksperimentišu i otvaraju rotaciju na svih dvanaest igrača.
Ovakva razmišljanja uzrok su situacije gde većina ekipa u eliti broji između 10 i 11 košarkaša koji na terenu prosečno provode deset ili više minuta, po utakmici. Pojedine ekipe, poput Bajerna ili Baskonije, imaju svega osam, odnosno devet igrača sa dvocifrenom prosečnom minutažom, dok Asvel i Alba imaju čak po trinaest pojedinaca, koji dobijaju nešto ozbiljniju šansu na kontinentalnoj pozornici.
Ipak, apsolutni rekorder Evrolige ove sezone je Crvena zvezda, koja ima čak četrnaest momaka sa prosečnim vremenom na terenu od deset ili više minuta.
Dugačka klupa, svakako da omogućava tako nešto, a deluje da trener Sferopulos to koristi do maksimuma, te u zgusnutom i uvek napornom rasporedu takmičenja na više frontova, uspeva adekvatno da manevriše naporima i potrošnjom izabranika.
Dodatna energija i svežina neretko su odlučujući faktor u, po kvalitetu, nikada ujednačenijem elitnom takmičenju, pa se dobri rezultati crveno-belih svakako mogu da pripišu i tome.
U više navrata je Janis Sferopulos iznosio važnost pojedinih igrača, koji su širem javnom mnjenju košarkaške Evrope verovatno promakli ispod radara. Nebrojeno puta hvalio je Dejana Davidovca, Rokasa Gedraitisa, Luku Mitrovića, Jaga dos Santosa, Ognjena Dobrića ... momke koji nisu u prvom planu, ne dobijaju šansu na svakoj utakmici, ili ne postižu dvocifren broj poena, igrače uloge, koji rade „prljave poslove” u defanzivi, ali i napadu kako bi na najbolji način pomogli ekipi. Baš iz tih razloga Zvezdina širina je njen najveći adut, pred derbi sa Partizanom, ali i nastavak neizvesne borbe za plej-of.
A može li grčki stručnjak da odvede crveno-belu lađu do obala obećane zemlje i prvi put u novom formatu iskrca Zvezdine trupe u top osam fazu ostaje da se vidi.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.