Tijago Spliter, trener Pariza i debitant u Evroligi, otkrio je u intervjuu za Hihantes da se još uvek nalazi u procesu učenja i adaptacije na trenersku ulogu.
- U fazi sam učenja. Još saznajem kako da se nosim sa ljudima. Moram da donosim odluke, a ne samo da sugerišem kao što sam radio kao asistent. To je velika razlika.
Kao jedan od najemotivnijih trenutaka u dosadašnjoj karijeri, izdvojio je meč protiv Partizana u Beogradu.
- Posebno se sećam dana kada smo igrali protiv Partizana. Pre motivacionog govora sam im rekao da bih mnogo voleo da sada izađem i igram tu utakmicu. Da oni imaju životnu šansu da igraju toliko specijalan meč, pred 20.000 ljudi...
Spliter je tokom intervjua govorio i o trenerima koji su najviše uticali na njega: Dušku Ivanoviću, Rubenu Manjanou i Gregu Popoviću.
- Sa Duškom… imam dobra i loša sećanja. Izuzetno teški treninzi, ali mi je dao šansu kao mladom igraču. Ruben Manjano je reprezentaciju učinio ozbiljnijom. A Pop mi je pojasnio šta je NBA – nije me odmah bacio lavovima, već me postepeno uveo u sve.
Kao trener, Spliter kaže da je od svakog poneo nešto:
- Od Popa – kako da se nosim sa ljudima. Pokušavam da radim slično. Razgovaram sa igračima van terena, pitam ih za mišljenje… Pop je bio sjajan u tome. Kada je u pitanju Duško, ne mislim da sam fizički i mentalno zahtevan kao on. Generacije su se promenile, možda se i sam Duško promenio. Sada ne možeš previše toga da kopiraš od njegovog stila. Od Rubena – struktura sistema. Imati sistem za svakog igrača i biti jasan šta ko radi.
Iako je trenutno posvećen Parizu, Spliter ne krije da sa pažnjom prati i NBA i da mu je sve otvoreno.
- Takmičar sam, gledam sve – Evropu i NBA. Sve opcije su otvorene.
Na kraju, na pitanje da li bi jednog dana voleo da sedi na klupi Baskonije, odgovara:
- Da, da. Ovde sam igrao, ovde imam mnogo prijatelja. Ali i veliki pritisak. Vitorija je grad koji voli košarku.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.