Na životnom planu nikad srećniji, 3. januara supruga Nevena rodila je sina Pavela. Godina je krenula iz snova, nemerljivo slavlje u porodici. Na sportskom polju, gde je odavno potvrdio kvalitet, počelo je sumorno, silni pehovi ophrlili su Aleksandra Komarova.
Imao je hiruški zahvat na kolenu, ali je izdržao bazične pripreme uz silne napore i ogromnu posvećenost. Približavalo se Evropsko prvenstvo u Bratislavi i reprezentativci u grčko – rimskom stilu glanc na formu stavili su u Mađarskoj. Po povratku, Komarov je završio u zrenjaninskoj bolnici. Stradalo je grlo, „spustila se klapna“, pojavio gnoj, nije mogao da dođe do vazduha. Četiri noći proveo je u bolnici.
Mnogi bi odustali, on ne zna da uzmiče, došao je na EP sa nekoliko treninga po izlasku iz bolnice, jedan ovde u Bratislavi. Poraz od Mađara Lošoncia, koji ga je nasledio na tronu, shvatio je kao pravi sportista. Osvojio je bronzanu medalju, sija kao zlato!
- Imao sam problema, ogroman peh, ali nisam želeo da odustanem. Toliko treninga, napora, sparing borbi i morao sam na strunjaču. Ova medalja, druga za Srbiju, posle zlatne na prošlom Evropskom u Bukureštu, mnogo mi znači. I ovim odličjem hteo sam da uzvratim za sve ono što mi je pruženo u Srbiji, da se zahvalim – rekao je posle osvajanja odličja na večeri pred čelnicima RSS i ambasadorom Aleksandrom Nakićem.
Za Žurnal je, po izlasku sa strunjače, krvavih usana i osmeha zadovoljstva, istakao je da je medalju posvetio sinu Pavelu. Za večerom je posebno apostrofirao još jedno ime.
- Da sam poneo medalju, poklonio bih je jednom čoveku, treneru Vojislavu Trajkoviću. Više je od trenera, divan čovek koji o svakom od nas brine kao da smo članovi njegove pordice. Svaki sat je bio uz mene, pre treninga dolazio je u bolnicu, pa posle vežbanja sa ekipom, uveče. Kad sam otežano disao, šetao sam noću nekoliko sati, čekao zoru da ga pozovem. Odmah je bio u stanu i smestio me u bolnicu. Dokazao je mnogo puta ranije da je za nas više od rvačkog stručnjaka.
Željko Trajković, najuspešniji predsednik RSS ikad, rekao je Komarovu da medalja iz Bratislave vredi više od zlatne iz Bukurešta.
- Idem dalje, posle kratkog predaha slede novi treninzi, nove pripreme i misli će biti usmere ka septembru i Svetskom prvenstvu u Zagrebu. Hoću da napadnem medalju - rekao je srpski as rođen u Sankt Peterburgu u porodici gde su otac, braća i sestra uspešni u sportu.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.