Duga je lista Sivićevih klubova u Srbiji: Smederevo, Voždovac, Spartak, Hajduk, Tisa, Novi Pazar, Radnički Niš, Železničar, Mladost, Novi Pazar, neki i po dva puta. Nije vam bilo ispod časti da se rangovno spustite u Adorjan, odatle kreirate novi uspon slušajući svakojake komentare?
- Čuvam isečke iz novina: „Za selektora koji je triput odveo reprezentaciju na EP smo i čuli, za taj klub nismo”. Dolazili su i da slikaju, prave od toga smešne stvari. Ljudi, nije me sramota, došao sam da radim! Gazda me je ispoštovao...
Gde je bilo najlakše raditi?
- Nigde nije bilo lako, svaki klub ima specifičnu težinu. Najviše mi je krivo Radničkog – igrali smo najbolji fudbal, imao sam sjajnu saradnju s Tončevim. Nije nam se dalo, protiv Partizana primili smo gol iz penala u dubokoj nadoknadi, na Marakani odigramo sjajno i izgubimo 1:4?!
Gde je, s druge strane, najteže, ne računajući Spartak?
- Po prvom dolasku u Lučane rekao sam da ne želim da igram baraž, zbog toga sam, godinu ranije, u Novom Pazaru propustio letovanje. Plus: za to nam treba „samo” pet pobeda. Ustane kapiten Milošević i kaže: „Šefe, pa mi ih do sada imamo svega četiri!” Sad ćete više i... tako se dogodi, što gospodin koji vodi klub nije najbolje podneo.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.