Crvena zvezda je ove sezone uspešno napravila prvi korak ka ostvarenju cilja – stvoren je tim kadar da napravi dobre rezultate a klub s Malog Kalemegdana shvati ozbiljno kao ravnopravan član kontinentalne elite.
U moru šampionskih titula: regionalne, domaće lige i Kupa, simpatizeri crveno-belih vapili su za delićem evropske slave, poštovanjem i prepoznavanjem voljenog tima od strane velikih. Želeli su isti, ili makar sličan tretman, prava i obaveze, kao i košarkaška aristokratija Starog kontinenta. Plasman među deset najboljih ispunio je očekivanja navijača, a klub intenzivno radi i na dobijanju B licence i povoljnijim uslovima za takmičenje u Evroligi.
Zasluge su to velikog broja ljudi, mali milion sitnih šrafova i zupčanika, koji su doprinosom učinili da crveno-beli sat radi tačno, gotovo kao švajcarski… Ipak, najveći deo pohvala ide na račun igrača, stručnog štaba i kako sam voli da kaže, prvog među jednakima – predsednika kluba Željka Drčelića.
Prvi čovek aktuelnog košarkaškog vladara Srbije i Jadrana ne voli da se eksponira, retko daje izjave, još ređe intervjue, ali je za čitaoce prazničkog trobroja Sportskog žurnala otvorio dušu...
Zašto ste se odlučili baš za košarku, budući da ste se u mladosti bavili fudbalom?
- Uz Crvenu zvezdu sam već više od jedne decenije kao čovek koji je pomagao SD, vaterpolistima... Ne volim mnogo medijski da se eksponiram, iako razumem znatiželju javnosti i Zvezdaša posebno sada. Mogućnost da pomognete i uradite nešto za klub koji volite i za koji navijate po mom skromnom mišljenju nema cenu. Kada sam dobio poziv da prvo formiram UO KK, pa kasnije i veliko poverenje Skupštine da budem predsednik kluba – nisam mnogo razmišljao. Fudbal ili košarka – pristup i princip je isti, bitan je sport i mnogo ljubavi prema klubu.
Koliko je teško posle Nebojše Čovića biti na čelu Zvezde?
- Crvena zvezda je poziv koji je sam po sebi čast. Godinu dana sam bio predsednik upravnog odbora kluba, osvojili smo triplu krunu, od decembra sam i predsednik kluba. Raditi u Crvenoj zvezdi je sa jedne strane najlepša stvar na svetu, u drugu ruku i najteže, jer imate veliku odgovornost, a posebno kada to iskreno volite i smatrate za deo porodice. KK Crvena zvezda je veliki klub, 80 godina predstavlja pravu ideju vodilju svima nama. Mnogo toga je urađeno u periodu za nama, sa malim i kompaktnim sistemom, osvojeno je mnogo trofeja, na meni je da nastavim zajedno sa timom ljudi koji radi u klubu da napredujemo, borimo se za trofeje i napravimo iskorak u Evropi, baš kao što smo uradili ove sezone plasmanom u doigravanje.
Na šta ste najviše ponosni od dolaska na Mali Kalemegdan?
- Ponosan sam na trenera, igrače, navijače, što se oseća ta jaka povezanost, što su nam utakmice najpraćenije, što svi pričaju i nedeljama kasnije o našim utakmicama, takođe i načinom na koji se borimo za naš klub, ali i poverenjem koje vidim u svakodnevnom kontaktu sa ljudima koje srećem čak i na ulici, a koji vole Crvenu zvezdu. Vidim još mnogo prostora da sve podignemo na još viši nivo, jer u ovom poslu, ali i u Crvenoj zvezdi generalno, potrebno je da radite sve što je u vašoj moći da ostvarite rezultat, ali i svakog momenta da planirate par narednih poteza unapred, kako biste spremni dočekali sve ono što predstoji. Svi segmenti kluba rade svoj posao, izmirujemo sve obaveze u propisanim rokovima i prema planovima, razmišljamo i razrađujemo ideje, uz planove da i dosta toga da unapredimo, počev od rada mlađih selekcija, izgradnje nove teretane i prostorija za igrače, veći broj ljudi u menadžmentu. Ali to su manje više stvari koje se podrazumevaju i kojima ne bih zamarao javnost, a sve će biti i javno prikazano kada za to dođe vreme.
Koji je značaj Zvezde u navijačkom i poslovnom smislu u vašem životu?
- Crvena zvezda ne može da se doživljava kao posao, ona je za sve navijače a od najranijih dana deo života i nešto što vas prati kroz ceo život. Crvena zvezda je porodična tradicija u našoj kući. Mislim da sam time sve rekao o tom “navijačkom” smislu. Želim sa svojim timom da doprinesem razvoju , pozicioniranju na mapi evropske košarke još bolje i to vidim kao priliku da, kada sam u prilici, pružim doprinos svom klubu na način na koji to mogu. Znao sam da će u poslovnom smislu postojati mogućnost da mi se „skrati“ radni dan jer Crvena zvezda traži dosta pažnje i vremena. Međutim, kao čovek koji voli Crvenu zvezdu, ima volju, želju i energiju, spreman sam na sve – i stižem sve.
Da li je teže iz pozicije navijača ili predsedničke fotelje gledati neizvesne utakmice crveno-belih?
- Razlikuje se nivo odgovornosti i sve ono što se dešava u pripremi i posle utakmice, ali sam doživljaj svake utakmice, emocije, adrenalin i sve što ide uz gledanje utakmice su ono što se ne menja. Kada počnete da vodite ovakav sistem kakav je Crvena zvezda, shvatite koliko se taj klub voli u narodu i koliko mu znači. Osetite teret velike odgovornosti, ali i veliku želju da obradujete sve Zvezdaše. Kao navijač nervirate se oko dešavanja na terenu, kao predsednik kluba imate drugačiju vrstu odgovornosti. Brinete sa svojim ljudima oko prvog tima, mlađih selekcija, logistike, na prvom mestu finansija. I sve te ljude morate da organizujete da funkcionišu kao tim: počev od menadžmenta, Upravnog Odbora, itd… Klub je kao velika santa leda. Deset posto se vidi na površini, ostalih 90 je ispod. Sve to mora da bude složeno kako treba da bi klub nesmetano radio i živeo. Da ne bude da se žalim, mnogo je obaveza, svakodnevnih izazova, ali meni je veliko zadovoljstvo što sam predsednik KK Crvena zvezda! Imali smo tri utakmice koje su otišle u produžetke, gde smo pružili izvanredne partije, igrali na plej of nivou završnicu Evrolige. Zaista su sve to parametri za ponos, ali ostaje žal što nas nije ispratila malo i sportska sreća, jer je zaista malo nedostajalo i nijanse su odlučivale o konačnom plasmanu. Međutim, to je potvrda da tu pripadamo, da smo deo evropske košarkaše elite i da smo na pravom putu.
Da li je Crvena zvezda mogla više u Evroligi?
- Možemo sa sigurnošću da kažemo da je Evroliga ove sezone najujednačenija, gde je gotovo svako sa svakim ravnopravno igrao, dobijao jače od sebe, ali i gubio u utakmicama u kojima su se unapred upisivale pobede. Mi smo držali kontinuitet u većem delu ligaškog dela, neke utakmice smo kao što svi već znaju, izgubili evidentnim propustima, takođe bilo je i preokreta i dobijenih utakmica gde smo već bili otpisani. Ono što je važno je da smo cilj koji smo sebi zacrtali pred početak sezone ostvarili, obezbedili smo plasman u 10 najboljih. Nažalost, u produžetku nismo uspeli da slavimo u Minhenu i sezonu smo završili kao deseti. Ostaje velika žal što smo u četiri poslednje utakmice igrali 3 produžetka, 3 utakmice sa 3 bivša prvaka Evrope, zaista je to moglo drugačije da izgleda. Imali smo puno povreda, počev od Džoela Bolomboja koji praktično nije odigrao pola Evrolige, a najbolji je skakač takmičenja. Isto toliko je propustio Teodosić, Mitrović, Lazić, Daum. Nedović, Davidovac, Petrušev su propustili od 7-10 utakmica. U tom delu zaista nismo imali sreće. Ponosni smo na ekipu i trenera Sferopulosa, zadovoljni smo što je iskorak učinjen, ali naravno da vidimo prostor za napredak i želimo još više, jer to je Crvena zvezda. Učimo iz nedelje u nedelju, uvideli smo šta nam je još potrebno kako bismo u budućnosti mogli da budemo još konkurentniji i nastavićemo u tom ritmu.
Kako komentarišete to da je na čelu Evrolige Srbin Dejan Bodiroga, a da su Crvena zvezda (pa i Partizan) na nekoliko ključnih utakmica osakaćeni sudijskim greškama?
- Već smo sve rekli na tu temu, nema potrebe da se ponavljamo. Bilo je situacija gde nismo bili zadovoljni odlukama, to je sport, greške sudija jesu sastavni deo igre, ali je potrebno da svedemo na minimum mogućnost da neko drugi utiče na krajnji ishod utakmica. Verujem da su sve ekipe saglasne sa tim i da će situacija biti bolja iz sezone u sezonu. Mi smo uvek otvoreni za razgovor i za sva rešenja koja za krajnji cilj imaju kako napredak Crvene zvezde, tako i takmičenja u kojima nastupamo, jer verujemo da sinergija svih učesnika može da donese mnogo i na sportskom i na komercijalnom planu. Sebe smatramo integralnim delom takmičenja i tako vidimo budućnost .
Crveno-beli su ove sezone platili preko 200.000 evra kazni, uglavnom zbog ispada navijača, nekoliko puta ste i sami kažnjeni zbog izjava o suđenju... Kad pogledate sa distance, da li su opravdane ili biste sad drugačije postupili?
- Kada je nešto očigledno onda zaista ne možete da ćutite. Što se tiče kazni zbog ispada navijača tu zaista moram da apelujem na naše navijače da shvate da bacanjem predmeta na teren ili vređanjem sudija ili nekoga od aktera utakmice nanose najveću štetu našem klubu. 200 hiljada evra je ogroman novac kojim smo mogli da uradimo dosta toga. Razumem nezadovoljstvo kada smo oštećeni, ali ne i način na koji se iskazuje. Moramo zajedno da radimo na tome da naše utakmice koje su zaista pravi spektakli na evropskom i svetskom nivou proteknu bez nepotrebnih incidenata poput ubacivanja predmeta u teren, upotrebe lasera... to su stvari koje ne doprinose ni igračima ni Klubu ni navijačima.
Kad je borba za licencu Evrolige u pitanju, o kolikim ciframa je realno reč i dokle se stiglo u pregovorima?
- Pregovori postoje kao što već znate, mi radimo sve vreme sve što je u našoj moći da obezbedimo najbolju poziciju za Crvenu zvezdu i srpsku košarku. Smatram da, kao što sam već nekoliko puta naglasio u ovih godinu i po dana, da Srbija zaslužuje dva kluba u Evroligi dugoročno. Tražimo ekonomski održivo rešenje ali i razumevanje da sa tim zahtevima koji su pred nas ispostavljeni mi kao klub ne možemo da budemo konkurentni već u samom startu. Ovu “borbu” kako ste je nazvali moramo da vodimo zajednički i da je vodimo kao pitanje od nacionalnog interesa za srpsku košarku. Jer je to i strategija i na nivou Srbije i cenimo i zahvalni smo na velikoj podršci i razumevanju koju imamo od strane Predsednika i Vlade, što su svesni značaja sporta i koliko na ovaj način doprinosimo popularizaciji Beograda i Srbije.
Kako razmišljate o nedavnoj izjavi Džordža Ejvazoglua o tome da je i Beograd u planovima NBA Evropa, da li je već bilo nekih predloga, kontakata i kako gledate uopšte na mogućnost pravljenja još jednog takmičenja na Starom kontinentu?
- Odgovor na ovo pitanje je kroz prethodna obrazložen, možemo da pričamo samo o konkretnim stvarima, pratimo sve i reagovaćemo u skladu sa dešavanjima. Beograd, konkretno u mom slučaju Crvena zvezda mora da bude interesantan svakome ko želi da pravi ozbiljno košarkaško takmičenje. Bilo je kontakta i razgovora.
Da li je trenutna pozicija u ABA ligi danak naporima u Evroligi i može li Zvezda da odbrani titulu?
- Crvena zvezda može i mora uvek da ide na trofeje i da se bori za trofeje. Otvorili smo ABA ligu onako kako nismo želeli. Mnogo je faktora koji utiče na to, kraće pripreme, sezona je ranije krenula, imali smo OI... što naravno nije opravdanje. Ritam i kalendar takmičenja jeste otežavajući faktor, ali ne predstavlja alibi. Uradićemo sve što je u našoj moći da što spremniji dočekamo plej - of ABA lige i da nadoknadimo propuste iz ligaškog dela takmičenja. Verujem da imamo kvalitet da odbranimo titulu i radujemo se plej - ofu, jer su to igrači i trener koji su pokazali i dokazali da znaju da igraju utakmice najvećeg značaja i kako se osvajaju trofeji!
Kakvu Zvezdu vidite u narednoj sezoni, naročito u Evroligi?
- Još uvek je rano da pričamo o narednoj sezoni, planovima i pojačanjima. Sada je sav fokus na predstojećem plej- ofu regionalne ABA Lige i odbrani dva trofeja – regionalnoj i državnog prvaka. Naravno, radimo paralelno na jačanju svih struktura , sa Janisom i sportskim sektorom smo u stalnom kontaktu, ali sve u svoje vreme. Naši ciljevi su jasni – borba za trofeje i konstantan napredak na evro sceni. Kada to kažem jasno je kako vidim Crvenu zvezdu ne samo u narednoj, nego u sezonama pred nama. Ambicije Crvene zvezde, kao i način rada i funkcionisanja su utemeljeni, na nama je da to sprovodimo na najbolji mogući način, pratimo i unapređujemo iz dana u dan. Svakako predstoji vruće leto i prelaznik rok.
U medijima se provlače priče o ostanku Petruševa, dolasku Gudurića, kako se odvija ta situacija? Kad biste mogli da birate, kog igrača biste doveli u Zvezdu?
- Ne bih govorio o imenima, iako se kod nas zna da su nam svi domaći igrači uvek interesantni i da želimo da budu deo Crvene zvezde. Međutim, u ovom periodu sezone bi bilo i neozbiljno govoriti o konkretnim imenima. Kada bismo pričali o situaciji kao da je u pitanju video igrica, naravno da su prvi pikovi Jokić, Dončić, Jović i Vučević.
Šta vam je glavni cilj ovog leta kad je tim u pitanju?
- Da budemo još bolji, I da stvorimo uslove da budemo još konkurentniji.
Da li imate poverenje u ono što radi Janis Sferopulos?
- Janis Sferopulos je prošle sezone preuzeo tim i osvojio triplu krunu (bez poraza u finalnim duelima). Zatim je počeo sa sklapanjem tima prošlog leta. Od starta sezone se suočavamo sa pojedinim napadima, koji ne dolaze od navijača, već od nekih stranica, portala... Hala, zvezdaška publika i rukovodeće strukture su pravo merilo uvek i svuda. Pogledajte kakav doček ima Janis na svakoj utakmici u Areni i kakve ovacije dobija. Ja sam lično nekoliko puta apostrofirao da trener ima punu podršku tokom sezone, a onda smo za Božić i produžili ugovor na još dve godine. Mislim da su Crvena zvezda i Janis Sferopulos pravi spoj i da ćemo u narednom periodu nastaviti da podižemo lestvicu zajedno.


Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.