Početna / Miks / Kajak/kanu

Strahinja je tihi ratnik

Trener Simo Boltić o izuzetnim rezultatima Dragosavljevića na svim velikm takmičenjima u sezoni
ФОТО: Кајакашки савез Србије

Šampioni se rađaju kad se na vodi sretnu iskustvo i mladost, talenat i disciplina. Upravo taj spoj predstavljaju Simo Boltić i Strahinja Dragosavljević – trener i učenik, saigrači u istoj misiji, ali pre svega kumovi i prijatelji. Ove sezone njih dvojica ispisuju zlatne stranice srpskog kajaka, a četiri Strahinjina najsjajnija odličja dokazuju da posvećenost i vera mogu da savladaju i najveće prepreke.

Strahinja Dragosavljević ove sezone ostvario je zapažene rezultate, čak četiri zlatne medalje. Šta je ključ uspeha?

− Strahinja je, pre svega, talentovan momak. Iznad toga dolazi disciplina, upornost i vera u ono što radi. Rekao bih da je to ključ sjajnih rezultata. Prevazišao je planove koje smo pravili na početku godine. Sezonu nije krenuo sjajno, ništa nije nagoveštavalo da će biti ovako dobra, ali nije izgubio nadu i volju za radom, već je nastavio jače i evo uspeha – istakao je trener Simo Boltić na početku razgovora za „Sportski žurnal”.

Koja trka od ove četiri je bila najzahtevnija i na koju ste najponosniji?

− Teško je pričati o tome, jer su mleđeseniorska trke došle nešto kasnije i sigurno da su fizički bile izuzetno teške. Forma i fizičke performanse u jednom trenutku kreću da opadaju, što je prirodno. Međutim, trka u Račicama na Evropskom seniorskom prvenstvu, u najjačoj konkurenciji, bila je pravi izazov i tad je Strahinja pokazao da je pravi šampion. Osvojio je zlato iako je imao raznih problema na samom takmičenju, između ostalog i stomačni virus. Sve se činilo da će teško osvojiti bilo koju medalju, ali pravi šampion se po tome i razlikuje – kad se izdgine iz takve situacije i pobedi.

Kako ohrabrujete Strahinju kad nastupe trenuci sumnje i pad motivacije?

− Poznajem ga otkad se rodio. Kućni smo prijatelji, kumovi i mnogo više od odnosa trener – takmičar. Iskreni smo i otvoreni jedan prema drugom, razgovaramo i o dobrom i o lošem. Takmičenja su bila na svake dve nedelje i trebao je na svakoj trci da bude motivisan maksimalno da bi osvoji zlatnu medalju. Naravno da samopouzdanje i emocije variraju kao i kod svakog čoveka, ali se trudimo da radimo na tome.

Takođe ste bili kajakaš i reprezentativac. Koliko vam to iskustvo pomaže sad u trenerskoj ulozi?

− Pomaže mnogo, jer imam u svakom trenutku u glavi situaciju i mogu da vratim osećaj kako je meni bilo sa 18-19 godina, kako sam tad razmišljao i koje sam greške pravio. Sve to dosta znači jer mogu da primenim u trenerskom poslu.

Da li je teže sedeti u čamcu i lično se takmičiti ili biti na obali sa strane i posmatrati takmičare?

− Biti sa strane sigurno je teže. Kad sam bio takmičar, znao sam tačno šta je moj zadatak i uz adrenalin uradio sam sve ono što je bilo do mene. Dok ovde sad kad ima njih deset koje treniram, veoma je zahtevno i deset puta prolazim kroz taj adrenalin. Sve me to održava u ovom poslu jer kad sam osetio taj adrenalin kao trener pomislio sam da je ovo zanimanje definitivno za mene. Kao sportista najviše sam voleo taj osećaj izazova, osećaj pobede koji te nosi, verovatno mi, takmičarski tipovi osoba, postajemo zavisni od toga.

Da li primećujete neke svoje osobine kod Strahinje dok ste bili aktivni takmičar?

− Svako ima neke osobine koje baš njega krase i koje ga izdvajaju od ostalih, ali primećujem sličnosti sa Strahinjom. Voleo sam da imam mir, volim i dan danas, jer smatram da to nema cenu. Druga stvar, posvećen je i radi sve što mu se kaže.

Za manje od nedelju dana sledi Svetsko prvenstvo u Milanu za seniore, kakve su vam ambicije?

− Cilj nam je da pružimo maksimum. Kad je konkretno o Strahinji reč, ima fascinantnu sezonu. Ukoliko bi ponovio to i u Milanu, ušao bi u istoriju kajaka jer niko do sad to nije uspeo da bude apsolutni kralj dvestotke u sezoni, ali nikad mu to ne stavljam kao teret na leđa. Treba da ode u Italiju maksimalno fizički i psihički pripremljen kako bi izveslao najbolje i bio konkurentan za medalju. To je 200 metara i već smo se uverili nekoliko puta da jedan pogrešan zaveslaj može da odluči da li ste ušli u finale ili niste, a kamoli o odličju.

Simo Boltić je dodao:

– Kad govorimo o ostatku tima,  Veljko Vještica i Marko Dragosavljević su u dvosedu, na Prvenstvu Evrope su sa samo nekoliko treninga ušli u finale, ali ta disciplina je postala olimpijska i konkurencija je veća, pa ne mogu da dajem prognoze, ali mislim da vredimo za finale i to će biti naš prvi cilj. Devojke su u podmlađenom sastavu, u četvercu na 500 metara imamo Dina Bacelj, Anastazija Bajuk, Marija Dostanić i Dunja Stanojev. Uspele su da dođu do finala na Evropskom prvenstvu i sad će to biti mnogo veći izazov i zadatak, dolaze jaki četverci s Novog Zelanda, Australije, Kine i Meksika.

Kakva je budućnost za kajak ukoliko ne dođe do realizacije izgradnje prekopotrebnog regatnog centra?

− U tom slučaju, uopšte ne vidim svetlu budućnost. Druge države već su odavno odmakle s regatnim centrom, sa startnim mašinama koje mi nemamo i dalje, a oni ih imaju već 15-20 godina i vežbaju svakodnevno na njima. Mi smo u prilično velikom zaostatku, a regatni centar i startni blokovi pružili bi nam uslove da možemo da se pripremamo i da radimo kao ostale zemlje. Ukoliko ne budemo imali adekvatne klubove, jezera i regatne centre, nećemo moći da pravimo takmičenja za mlađe kategorije. Srbija neće moći da dobija organizaciju međunarodnog takmičenja i plašim se da ćemo biti izbrisani s mape internaconalnog kajaka − zaključio je trener i bivši reprezentativac Simo Boltić.

REGATNI CENTAR KAO IMPERATIV

Zašto ste se baš odlučili za Srebrno jezero pred odlazak na Svetsko prvenstvo?

− Pre nekoliko godina prvi put sam došao sa ekipom na Srebrno jezero na trening kamp jer smo morali malo da se sklonimo iz Bačke Palanke. Tad sam video ovde izuzetne uslove, veliko je jezero, imamo dobru teretanu, sve što je neophodno za rad. Kajak se nalazi u ozbiljnom problemu, kad naša reprezentacija mora da se priprema za takmičenja, od maja i juna kreće sezona kupanja na Adi Ciganliji i Tikvari, nemamo gde više da treniramo, nemamo trening bazu. Takođe, nemamo regatni centar i to je veliki problem za naš sport. Ne znam kako ćemo i gde da treniramo u budućnosti, ne znam da li ćemo uspevati da sprovodimo planove treninga. Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, tokom posete Bačkoj Palanci, obećao je izgradnju regatnog centra. To bi zaista bio spas za kajakaški sport u Srbiji.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт zurnal.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта zurnal.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.