Koliko puta ste naišli na unikatne podatke vezane za eru Vladimira Gaćinovića u Novom Pazaru? Ne zna im se više ni broj, od onih istorijskih u nizu sedam pobeda, pa do silnih trijumfa na gostujućim terenima, i mnogih drugih činjenica. Posle pobede nad IMT-om u Loznici ekipa je na dobrom putu da ostvari još jedan. Ukoliko u preostala dva kola osvoji tri boda stigla bi do 32 iz 19 utakmica. Dosadašnji najbolji učinak seže u sezonu 2022/23, dakle, u onu u kojoj je na klupi bio upravo Gaćinović pre nego će se posle 15. kola rastati sa klubom. Do tada Novi Pazar je uknjižio 26 bodova, da bi do, za sada, rekordnog 31 boda u polusezoni stigao sa Damirom Čakarom koji je na taj zbir dodao još pet bodova.
Sadašnjost je još ružičastija. Tim iz meča u meč raste i bez pogovora se može reći da je sazreo. To kaže i tabela na kojoj su samo Partizan, Crvena zvezda i Vojvodina ispred Novog Pazara. Skoro da je postalo nevažno ko fali, da li je u timu ovaj ili onaj igrač. Ljubomore nema, ima samo zajedništva. I to se jasno vidi. Ko je pažljivo gledao utakmicu u TV prenosu mogao je primetiti da je svaki strelac gola trčao do klupe u zagrljaj treneru. To se i ranije dešavalo, ovoga puta postojao je i razlog više. Noć uoči utakmice Vladimir Gaćinović proveo je u lozničkoj službi Hitne pomoći. Zbog prisustva peska u bubrezima nije bio u mogućnosti da prenese poslednja uputstva igračima, ali je taj posao sjajno odradio njegov stručni štab - Vladimir Branković, Stefan Petrović, Zumbul Mahalbašić i Radosav Ćirica. Ipak, stigao je Gaćinović i pored svih problema da bude uz tim, pa i da pusti iskrenu suzu posle velike pobede.
- Hvala mom stručnom štabu. Sjajno su odradili posao. Ovo je njihova pobeda. Bio sam neupotrebljiv za ovu utakmicu. Ponosan sam na svoje saradnike, ljude iz kluba i posebno igrače koji su me zajedno sa stručnim štabom zamolili da ako ikako budem mogao sednem na klupu. Rekli su da će „poginuti” za mene – reče opet kroz suze emotivni Gaćinović.
Sve je bilo na strani Pazaraca u prvih sat vremena, i izgledalo je da će lako privesti utakmicu kraju. Međutim, nepredvidiva situacija umešala je prste u 64. minutu pri rezultatu 3:2 za Novi Pazar. Matija Malekinušić je za samo osam minuta dobio dva žuta kartona, inače je to bilo prvo klupsko isključenje u sezoni, i više ništa nije bilo isto. Onda je proradio čuveni pazarski karakter, momci su izdržali donevši sa još jednog gostovanja soliterske bodove.
U svakom od tri gola moglo je da se vidi to timsko jedinstvo. Prvi gol pao je tako što se više i ne zna koji je to put da Miletićeva lopta iz igre ili prekida napravi nered u defanzivi suparnika. Bio je to treći penal za Novi Pazar u ovoj sezoni, svi dosuđeni na gostovanjima, i treći različiti strelac sa 11 metara (Sise, Omoregbe, Malekinušić). Prvi strelac ekipe Stefan Stanisavljević dao je peti gol u prvenstvu i prvi van Novog Pazara. Bitnije je da je održao obećanje dato nedavno - da će sledeći gol doći sa rastojanja koje je veće od pet metara. Dva igrača odradila su mnogo važan posao koji je prethodio golu, Dominik Sadi je kao i u meču sa Dubočicom „kopao” ne bi li došao do ničije lopte, a Zoran Alilović ju je u nastavku akcije prosledio baš kad i kako treba. Treći pogodak je ujedno i treći u šampionatu za Ivana Davidovića. Opet kao i u kup utakmici Malekinušić se naradio ne bi li doneo loptu do strelca (tada Sadija) gola, koji je i ovoga puta pokazao da mu je osećaj za dolazak iz drugog plana skoro pa savršen.
Kolika je snaga Novog Pazara ili sa koliko opcija Gaćinović operiše kad je teško moglo se videti i na primeru kad je ekipa ostala sa destoricom na terenu. Do tog trenutka desni bek Veljko Mirosavić prebačen je na levo krilo. Bio je to njegov četvrti meč u prvenstvu, ima i kup pobedu nad Dubočicom. Debi u Super ligi upisao je još pre godinu i po dana na dve utakmice za Železničar iz Pančeva, ali interesantno je da je sa Novim Pazarom kad je u timu od mogućih 12 uzeo 10 bodova i ušao u četvrtfinale kupa. Osim što je mlad, on je čvrsto na zemlji i izrazito skroman.
- Sve utakmice koje sam odigrao završile su se pozitivnim rezultatima. Pobeđivali smo, osim remija sa Čukaričkim u Beogradu. Šta znam, tako se namestilo, sreća ili šta već. Da mi je drago jeste, da mi znači – znači mi. Nije nikakva fraza, i u pobedama i u porazima važan je tim, a ne pojedinac.
Poslednjih pola sata utakmice proteklo je u specijalnom ispitu položenim sa desetkom.
- Prava smo ekipa. Bilo je teško, ali smo sve vreme verovali. Kad smo svi kao jedan onda ni igrač manje ne pravi problem. Malo nas je i sreća nagradila, a sreća prati hrabre. Kad to kažem, mislim na već dosuđeni penal protiv nas preinačen u ofsajd poziciju.
Dodatni motiv za igrače bilo je zdravstveno stanje trenera Gaćinovića, pa se sad s pravom postavlja pitanje koje su krajnje granice ovog tima.
- Ključ uspeha u ovoj i svakoj drugoj utakmici je što stručni štab danonoćno priprema plan utakmica. Daju sve od sebe ne bi li nam približili protivnike, sad smo imali i razlog više zato što se šef nije dobro osećao. Obećali smo da ćemo igrati i za njega, a sad gde su nam granice...? To niko ne može da zna. Uz ovakvu posvećenost i rad možemo daleko da doguramo, mada uvek treba biti i obazriv kad je fudbal u pitanju.
Prirodna pozicija Veljka Mirosavića je kraj leve defanzivne aut linije. Kako to mesto u Novom Pazaru pripada kapitenu i najboljem igraču u ovoj sezoni Nemanji Miletiću, Mirosavić je povremeno popunjavao desnu bekovsku poziciju i kad Miletića nije bilo u sastavu levu, utakmicu sa IMT-om završio je na levom krilu. Međutim, to nisu jedine pozicije na kojima 20 – godišnji Lozničanin može da bude od pomoći.
- Nije mi strana ni pozicija u ofanzivnom veznom redu. Igrao sam je u Mladosti GAT. Takođe, mogu sebe da vidim i na krilu, kao što je to bilo nakon isključenja Malekinušića u Loznici – skreće pažnju na ono gde sve može da bude od koristi, Mirosavić.
PODRŠKA PORODICE NA „LAGATORU”
IMT je bio domaćin u Loznici, a pravi domaćini u srcu Podrinja bili su Nemanja Miletić i Veljko Mirosavić kao rođeni Lozničani. Na tribinama stadiona mesta su našli i neki njima dragi ljudi. Zanimljivo je da je ovo Mirosaviću bila prva utakmica na novom stadionu u rodnom gradu. Prošle godine u baražu za popunu Super lige igranom u Loznici bio je na klupi pančevačkog Železničara u duelu sa Inđijom. Tada nije ulazio u igru, sada je na terenu proveo svih 90 minuta
- Svi moji su bili na stadionu. U mom slučaju je tako, kad igra Pazar cela porodica utakmicu nestrpljivo iščekuje - mama, tata, brat, baba, deda, kao i mnogobrojna šira rodbina. I bukvalno smo fudbalska porodica – s ponosom reče Mirosavić.
ŽESTOKA KONKURENCIJA
Želja svakog mladog igrača je da se ustali u timu. Veljko Mirosavić još čeka na mesto standardnog igrača Novog Pazara.
- Nikome u našem timu nije zagarantovano mesto. Trud i rad nas uvode u sastav i u konkurenciju koja je kod nas zaista žestoka. Što je do mene odrađujem, hoću uvek da dam sto i više odsto. Ostalo je na šefu i stručnom štabu. Sastav se koncipira i prema protivnicima, odnosno prilagođava njima.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.