Šanzelize je bio u utorak uveče u potpunosti nakvašen kišom trojki, kojom su Parižani potopili Crvenu zvezdu. Izabranici Saše Obradovića se nisu najbolje snašli na takvom terenu najpoznatijeg bulevara u Evropi, proklizali su i u borbi za ravnotežu snažno pali, udarivši glavom o čvrsto tlo realnosti. Srećom, fizičkih povreda ovog puta nije bilo, ali su stradali crveno-beli ponos, nadanje i optimizam...
Pariz je, ubedljivom igrom i pobedom (102:92), još jednom pokazao da je Zvezdina serija iz novembra bila možda isuviše dobra da bi bila istinita i da bi stanje bilo realno. Najavljivao je i sam Obradović, na taj način i pripremao javnost, za pad u igri, oscilacije i poraze, ali verovatno ni on nije očekivao toliki broj neuspeha u kratkom vremenskom intervalu. Crvena zvezda izgubila je na četiri od prethodnih pet evroligaških susreta i tako sebi umnogome zakomplikovala situaciju u borbi za plej-of. Bio je to neslavan kraj kalendarske godine, u sezoni koja je imala bajkoviti početak. Zbog toga će crveno-beli umesto u miru, optimizmu i blagostanju, praznike vrlo verovatno da provedu razmišljajući kako su „prokockali” ozbiljnu zalihu, koju su prethodno, teškom mukom, stvorili.
Zanimljivo, da su čak tri od četiri poraza stigla na gostovanjima, dok je jedini trijumf bio onaj nad Virtusom (90:89), u Beogradskoj areni. Skor crveno-belih na strani ove sezone je neslavnih 1:6, ne računajući trijumf nad Makabijem u „Pioniru”, koji je bio pred praktično domaćim navijačima i više podsetio na domaćinstvo.
Takođe, tim s Malog Kalemegdana van zone komfora, odnosno glavnog grada Srbije, igra i daleko slabiju, manje agresivnu i energičnu odbranu, o čemu svedoči i statistika. Izabranici Saše Obradovića prosečno primaju 83,2 poena po utakmici ove sezone, dok je na strani ta brojka slabija za čak šest poena i iznosi 89,2. To znači da inače četvrta najbolja defanziva po tom parametru, na gostovanjima pada na katastrofalno 18. mesto u ligi, za neverovatnu razliku od čak 14 pozicija. Uz to je na osam gostovanja, Crvena zvezda četiri puta primila preko 90 poena, dok su je protivnici dvaput „počastili” i stotkom.
Stoga, logično se nameće i pitanje da li su se Beograđani, posle sezone koja je bila izuzetak, vratili na staro, u ritam da kod kuće mogu da pobede svakoga, ali da su trijumfi na strani, astronomskom terminologijom, retki kao Halejeva kometa? Ukoliko to jeste slučaj, timu s Malog Kalemegdana, ponovo se smeši bolan kraj, ponovo to čuveno „za malo” ili korak unapred, ali nedovoljno velik da bi se ostvarile visoke klupske ambicije i opravdala paprena ulaganja.
Da bi crveno-beli postali istinski konkurenti za plej-of, možda i nešto više od toga, moraće da počnu da pobeđuju i na strani, moraće da nauče da, po rečima legendarnog trenera večitog rivala, Duška Vujoševića, „budu mangupi i u tuđem dvorištu”.
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.