Iskustvo, mir i autoritet – tri reči koje najbolje opisuju dolazak Lore Kitipove u Železničar iz Lajkovca. Nekadašnja reprezentativka Bugarske, sa iskustvom igranja širom Evrope, u Srbiju je stigla u fazi karijere kad su joj jednako važni i rezultat i unutrašnji balans. Kad zakorači u dvoranu Železničara, snaga i iskustvo idu ruku pod ruku sa autoritetom. Dirigent igre donosi ne samo znanje i rutinu, već i toplinu i srdačnost koju osećaju svi oko nje.
U novogodišnjem razgovoru za Sportski žurnal, Lora je pričala o novom klubu, mladom timu, ali i malim privatnim stvarima koje prave veliku razliku, radostima i ljubavi prema odbojci, za nju više od sporta – pravom načinu života.
- Dobro sam, lepo se osećam. Lajkovac nije veliki grad, ali su ljudi neverovatno srdačni. Svi nas znaju, žive za odbojku. Od prvog dana osećala sam se prijatno i to mi mnogo znači. Organizacija u klubu je dobra, ljudi su iskreni i to se oseti.
Iza vas je karijera kakvu malo ko ima – brojni klubovi, različite zemlje, godine u reprezentaciji Bugarske?
- Kad se okrenem unazad, nekad ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo. Kao da sam juče bila među najmlađima, a danas sam najstarija u timu. Igranje u različitim državama, rad sa raznim trenerima i ljudima – to je ogromno bogatstvo. Od svakoga naučiš nešto. A reprezentacija... to je pola života. Mesecima ste zajedno, deliš sve. Uvek je čast igrati za svoju zemlju. Ne smatram sebe ikonom. Bila sam u njoj 12,13 godina i davala sve od sebe. Igrala sam za zemlju, bez nagrada, ali te godine cenim i volim i ne bih ih menjala.
U Srbiju ste došli s jasnim razlozima?
- Želela sam da budem bliže kući, ali i da vidim kako funkcioniše jaka srpska odbojka. Srbija je svetska sila, sa mnogo talentovanih mladih igračica. U ovoj fazi karijere važno mi je da igram, uživam i imam unutrašnji mir.
Dolazak u klub koji je prošle sezone osvojio šampionsku krunu nosi i odgovornost, ne i pritisak?
- Ne plašim se očekivanja. Došla sam da pomognem koliko mogu. Uvek izlazim na teren sa istim ciljem – da pružim maksimum, bez obzira na protivnika. Titula iz prethodne sezone donosi odgovornost, ne i strah. To je kod mene snaga i ambicija.
U timu prepunom mladih igračica vaše iskustvo ima posebnu težinu?
- Ne osećam se kao „najstarija”. Devojke su me brzo prihvatile. Trudim se da pomognem savetima, razgovorom, ali i da budem deo ekipe, ne neko ko stoji iznad. Ima puno smeha, šala, to je važno.
Tim se brzo uhodava?
- Apsolutno i srećna sam zbog toga. Najbliža mi je Sara Sakradžija, imamo slične godine i osećaj za igru. Radimo zajedno i pokušavamo da se dopunjujemo i van i na terenu.
Igrate Ligu šampiona s Dizelkom, pamtite li neke ranije utakmice u evrokupovima?
- Posebna je bila u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa malim klubom iz Bugarske. Pobedili smo mnogo zvučnije i kvalitetnije ekipe i to je bio ogroman uspeh. Takođe, utakmice sa Dinamom iz Moskve. To poglavlje sa Maricom iz Plovdiva – bilo je posebno zbog intenziteta i atmosfere.
Za kraj, savet budućim generacijama, devojkama koje tek treba da kroče na odbojkašku scenu?
- Vreme u sportu prolazi neverovatno brzo. Treba biti strpljiv i uživati u svakom trenutku – jer se te emocije više nikad ne ponove!
Lora kroz svoje priče donosi toplinu i prazničnu energiju u tabor popularnog Ćire. Tim je mlad, ali strastan, iskustvo i profesionalizam „pleja” pokazuju kako se uspeh gradi kroz strpljenje, trud i ljubav prema igri. Predanost i emocija ka odbojci čine da svaki trening i utakmica postanu prilika za rast i zajedništvo. U Lajkovcu, kao i u svakom klubu gde je igrala, pokazuje da snaga tima i individualna strast zajedno grade prave šampione – na terenu i van njega.
MAJA OGNjENOVIĆ BROJ 1
Koje dizače naročito cenite?
- Maja Ognjenović je najbolja. Učila sam gledajući i mušku odbojku, u Bugarskoj imamo mladog Monija Nikolova, poseban talenat. Od muškaraca sam naučila mnogo, što mi je pomoglo da razumem igru i razvijem sopstvenu tehniku. Svaka nova generacija ima svoje talente, ali iskustvo se prenosi i to je najvrednije. I, što je zanimljivo – počela sam kao primač servisa, ali i vrlo brzo promenila poziciju i pronašla se.
KNjIGE I NETFLIKS ZA OPUŠTANjE
Slobodnog vremena je malo?
- Volim jednostavne stvari – šetnje, knjige, Netfliks, vreme sa bliskim ljudima i psom Grutom. Više sam realista, nego večiti optimista.
LjUBAV S VATERPOLISTOM
Vaš partner je vaterpolista Antun Goreta, ujedno i velika podrška?
- Upoznali smo se u Bukureštu, u sportskom kolektivu Rapida. Klub bogate tradicije, s velikim brojem sekcija. Sve se dogodilo prirodno, bez planiranja. Od večere do zajedničkog života – nekako smo se samo uklopili.
GRUT – NAJVERNIJI SAPUTNIK
Posebno mesto u vašem životu zauzima pas Grut, prati vas gde god je to moguće?
- Grut mi je mir, rutina i radost. Teško mi je kad ga ostavljam, zato mi mnogo znači što su u klubu imali razumevanja i pružili mi pomoć oko njega. Omogućili su mi da boravi sa mnom u stanu.
SESTRA ALEKSANDRA SVETSKA PRVAKINjA
Sport kao DNK, odbojka posebno?
- Mlađa sestra Aleksandra bila je juniorska prvakinja sveta sa reprezentacijom Bugarske. Cela porodica je od početka moje karijere, potom i njene, bila glavni oslonac. Bez njih, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.