Drugog vikenda decembra, iza juga Marakane u meču sa RFK Grafičarom (0:0), fudbaleri Smedereva 1924 završili su jesenju sezonu na petom mestu. Ispunili su bar za sada zacrtane ambicije kluba.
Kao retko kada, tokom letnjeg prelaznog roka, obavljeno je gotovo kompletno renoviranje tima, pa ne čudi što je za tu priliku angažovano 20 novajlija. Među njima, dres nekadašnjeg superligaša i osvajača kupa, zadužio je i Jovan Mitrović (24), rođeni Smederevac i nekadašnji omladinac kluba. Dolaskom pouzdanog štopera, zadovoljstvo nisu krili Saša Branežac, direktor, Časlav Ilić, predsednik, i Marjan Milenković, generalni sekretar, kao ni Nikola Mitić, šef struke.
Stasiti defanzivac fudbal je zavoleo pored starijeg brata Nikole, rođenog 1995. godine, i Petra (1998), tada pionira FK Ravni gaj iz Malog Orašja, gde su živeli sa porodicom. Splet okolnosti odveo ga je Petlić SD 2006, gde je naučio fudbalsku azbuku.
- Na turniru u balonu kraj sportskog centra učestvovala je i ekipa iz mog mesta, gde sam po opštem mišljenju bio jedan od najboljih. Po preporuci Srđana Mihajloskog, predsednika Petlića, i trenera Ivice Pejića prihvatio sam da postanem njihov član. Vredno sam trenirao i radio sve što se od mene zahtevalo, slušao savete i učestvovao na brojnim turnirima kod nas i u inostranstvu. Tih nekoliko sezona u Petliću koje su obeležili i brojni pehari, jedan su od najlepših perioda moje mladosti - kaže Jovan Mitrović.
Na isteku kadetskog staža postao je član omladinskog pogona „oklopnika”, a u duelu sa Trajalom upisao je i seniorski debi. Na nagovor trenera Dragana Đorđevića i Aleksandra Despotovića preselio se u OFK Mihajlovac i za kratko vreme postao adut odbrane zonaša. Istakao se i sa nekoliko golova, pa su se Mihajlovčani na ubedljiv način vratili u Srpsku ligu „Zapad”.
Sve bolje igre Jovana Mitrovića nisu ostale nezapažene, što ga je na kraju sezone odvelo u Zemun. Brzo se izborio za status standardnog prvotimca, a onda se dogodilo nešto što je šokiralo Srbiju. U nezapamćenom masakru u Duboni i Malom Orašju, među stradalima bili su njegov brat od strica Marko, kao i rođeni brat Petar.
- Bilo je to 4. maja 2023. godine kad je jedan bolesni um zavio u crno brojne porodice. Odmah sam sa bratom Nikolom krenuo ka mestu tragedije, gde je bilo i telo našeg brata Petra. Još je davao znake života, odvezli smo ga u smederevsku bolnicu odakle je prebačen u ustanovu „Dragiša Mišović”, a potom sa teškim prostrelnim ranama i u Klinički centar Srbije. Posle dve nedelje probudio se iz kome što nas je silno obradovalo, nije mogao da govori, ali uspeli smo da komuniciramo. Usledile su još dve operacije, stanje se ponovo pogoršalo i posle 53 dana borbe za životom preminuo je 23. juna.
Petar je, kao i oba brata, bio veliki zaljubljenik u fudbal. Na njegovu inicijativu, dve godine ranije, ponovo je aktivirao rad do tada ugašenog FK Ravni gaj, a brzo je postao i kapiten. Imao je i veliku želju da ode na hodočašće u manastir Tumane i da se pričesti. Da bi ispunio jednu od neostvarenih želja brata Petra, Jovan Mitrović se krajem 2023. godine odlučio na potez kojem se divila cela Srbija. Sa Aleksom Bajčićem, nekadašnjim saigračem i najboljim drugom iz Mihajlovca, rešio je da trči od mesta tragedije u Malom Orašju do manastira Tumane i kompletan prihod od te humanitarne akcije pokloni mladima koji su teško ranjeni u svom mestu i Duboni.
- Pre nego što smo krenuli ka manastiru čuo sam se sa igumanom Dimitrijem i objasnio o čemu se radi, što je sa zadovoljstvom prihvatio. Sa Aleksom, uz pratnju brata Nikole i Petra Cvijovića, prijatelja i fizioterapeuta krenuli smo 29. decemra i prenoćili u Požarevcu. Sutradan smo nastavili sa trčanjem i deonicu od blizu 100 kilometra relativno lako podneli jer smo imali veliki motiv, a bili smo i u trenažnom procesu. U večernjim satima stigli smo do Tumana, gde nas je posle konačišta čekalo prijatno iznenađenje. Ispred manastira je stigla grupa od dvadesetak meštana iz Malog Orašja, došli su da nam pruže podršku. Po obavljenoj liturgiji i pričešću pomolio sam se bogu i osetio ogromno olakšanje jer sam ispunio životnu želju brata Petra.
Potez momka velikog i plemenitog srca i njegovih prijatelja naišao je na podršku ljudi dobre volje. Od humanitarne trke prikupljeno je 6.600 000 dinara koji su dati teško ranjenim mladićima i devojkama u bezumnom činu i masakru.
- Sve porodice koje su izgubile sinove, ćerke, braću i sestre traže načine utehe u njihovim neispunjenim željama. Kroz ostvarenje tih želja traje sećanje na njih i prisustvo njihovog duha, ambicija, dobrote i ljubavi.
U znak sećanja na sve žrtve, na doniranom terenu za male sportove sa veštačkom podlogom u Malom Orašju, svake godine se 4.maja održava turnir u malom fudbalu, a 23. juna i memorijal „Petar Peca Mitrović”.
Jedan od težih trenutaka Jovana Mitrovića bio je kad su ga deset dana posle tragedije ljudi iz Zemuna pitali da li može da odigra derbi sa OFK Beogradom koji je odlučivao o prvom mestu.
- Tih dana bio sam pod velikim nabojem i u šoku. Da bih se bar malo otrgao od crnih misli, odlučio sam da se priključim ekipi i izađem na teren. Na nasu žalost, minimalcem je slavio tim sa Karaburme i izborio plasman u Prvu ligu.
Na kraju sezone prešao je u Inđiju gde je napredovao kod trenera Jovana Golića. Ostao je 18 meseci, osvojio drugo mesto i otisao na Island, u trostrukog šampiona i petostrukog osvajaca kupa.
- Island je bio veliki izazov, igra se malo drugačiji fudbal. Dobro sam se, ipak, snašao i mnogo toga naučio. Sistem takmičenja je prilagođen klimatskim uslovima, a posle osam meseci vratio sam se sa više samopouzdanja, energije i želje za uspehom.
Sa novim iskustvom vratio se u rodni Đurđev grad.
- Osećam se lepo jer sam došao u moj klub. Tokom minule sezone krasilo nas je zajedništvo u svlačionici i na terenu, uz podršku rukovodstva i stručnog štaba. Odlično smo startovali, a onda su naišli trenuci krize iz kojih smo izašli još jači. Zadovoljan sam kako smo igrali tokom jeseni, kao i stanjem na tabeli. Učinićemo sve da zadržimo visok plasman i da se istaknemo dobrom i prepoznatljivom igrom - jasan je Jovan Mitrović.
POBRATIMSTVO NA BOŽIĆ
Igrajući u Mihajlovcu, Mitrović je upoznao Aleksu Bajčića, talentovanog đaka crno-bele škole i igrača nekoliko beogradskih klubova.
- Aleksa je prihvatio da zajedno trčimo do Tumana i pružio mi je podršku. Naše prijateljstvo je jako i iskreno, zbog čega smo odlučili da se pobratimimo. Taj čin obavili smo na Božić u crkvi Vavedenje u Malom Orašju i od tada smo kao rođena braća. Čak se i registrovao za naš Ravni gaj čiji je sada kapiten Nikola, moj najstariji brat - kaže Mitrović.
ZBOG BRATA PETRA „BROJ 25”
Jovan Mitrović je zadužio dres „oklopnika” sa brojem 25.
- Gubitak brata Petra je nenadoknadiv. Mnogo je voleo fudbal i bio veliki navijač Smedereva. Tragično je stradao u 25. godini zbog čega sam i izabrao taj broj posvetivši ga njemu. Igrom slučaja, rođen sam 25. januara i uskoro ću da obeležim 25.rođendan - kaže pouzdani defanzivac.
VELIKA PODRŠKA PORODICE
Najveći deo slobodnog vremena Jovan Mitrović provodi u krugu porodice, sa suprugom Sarom i trogodišnjom ćerkom Dašom. Bez obzira na vremenske prilike gotovo da ne propuštaju utakmice u Smederevu. Sa njima u društvu je i Jovanov brat Nikola, a često otac Vladan i majka Biljana.
Krajem maja Jovanova porodica biće brojnija za još jednog člana kad se očekuje porođaj supruge Sare.
PRVENAC SA MASKOM
Kad su prekidi u pitanju, Mitrović zna da pripreti golmanima. Tokom jeseni odigrao je 21 meč i dva puta upisao se u strelce.
- Posle slomljenog nosa na Voždovcu lekari su savetovali dvonedeljnu pauzu. Na svoju odgovornost zamolio sam ljude iz kluba da nabave masku da ne bih propustio duel sa Vršcem (3:0) i posrećilo se. Posle kornera Vidovića, kod druge stative udarcem glavom pogodio sam mrežu za vođstvo i prvenac u dresu voljenog kluba - kaže Mitrović.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.