Roditeljska je, razumljivo, poslednja u vezi sa obrazovanjem svog čeda. Stoga, jedni imaginarnim parama daju prednost nad životom. Drugi bi i jedno i drugo.
Nekad, u omladinskim školama, dvojica ili trojica pitomaca nisu pohađala redovnu srednju školu. Danas je situacija dramatična, dijametralno suprotna.
Zov novca očito čini svoje, muti razum roditeljski. Detinji.
Pitanje se samo nameće: stavljaju li to roditelji životne žetone naslednika na crno, na crveno. Šta ako kuglica na zamišljenom ruletu ne stane na „željeno” već na „čičino”? Šta ako batale fudbal u „ludim godinama”? Kad osete čari noćnih bdenja i zadovoljenja koja uz to idu k`o... rukavica na ruku. Koja tad vajda od takva momka, sina?!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.