Skoro 35 minuta trebalo je Novom Pazaru da se „pojavi” na utakmici sa Čukaričkim. Malo se šta do tada pokušavalo, a i ono što bi se pokušalo bolje i da nije. Sve posle toga staje u jedno – lepo je gledati ovaj tim!
Nije u tom bledunjavom delu ništa uspevalo, najmanje visok presing kojim plavi neretko zbunjuju protivnika terajući ga na gubitak lopte tamo gde ona ne sme da se gubi, jer se pokazalo da Novi Pazar u takvim situacijama najlakše stvara dobit.
Više od šansi, kojih je bilo, golmanskih odbrana, lepih poteza na sredini terena i sigurno defanzivno odrađenog posla, osim kod pogotka Čukaričkog, znače oni detalji koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Igrao se 67. minut, Docić je sa loptom na polovini terena koja pripada Pazarcima, ali okrenut leđima i okružen protivničkim igračima, i šta tada radi?
U nedostatku jednostavnog ili suvislog rešenja pošto se nalazio u neposrednoj blizini aut–linije nije se libio da loptu izbaci van igre. Kad “davi” rivala Novi Pazar najbolje izgleda. Statistika nije baš uvek prava slika onoga što gledamo na terenu, često i nema blage veze sa rezultatom. Kao retko kada ovoga puta svi najvažniji parametri su se podudarili.
Do trećeg remija Pandurovićev sastav je stigao ne čuvajući ga, ukoliko izuzmemo poslednjih osam minuta kad je trener Novog Pazara svesno doneo odluku da u igru ubaci i trećeg štopera. Međutim, desetak minuta ranije na uvođenje Pavkova Pandurović je odgovorio ubacivanjem Kadrića i Daude, nešto ranije i Ljajića.
To nam jasno govori da je opcija broj jedan bila pobeda, a kako se bližio kraj meča logično je da prevlada mudrost oličena u onoj izanđaloj, ali uvek zlata vrednoj maksimi – bolje vrabac u ruci nego golub na grani.
Konačno je kod Novog Pazara proradio prekid igre. Strahinja Pandurović je radeći u Partizanu mnogo vremena utrošio usavršavajući taj detalj. Do ove utakmice njegov tim nije “poentirao” iz ovog segmenta. Što bi se reklo – sad kad je krenulo samo neka traje. Gol i bod su došli kao proizvod timske igre, a u njoj su odskočili pojedinci. Papa Amadu Gadio je takva “pokrivalica” terena da je već sada jasno da je to okidač bez koga se ne može. Sigurna je opcija kad loptu treba oduzeti, potom je zadržati, pa još i kad zna da je provuče između linija u ofanzivi, onda je to – to.
A Jovan Marinković? Bilo je igrača u Novom Pazaru koji su ostavljali srce na teren stavljajući glavu gde mnogi ne bi nogu, ali nije lako setiti se nekog ko sve to sa stilom ponavlja iz utakmice u utakmicu. O kakvom karakteru se radi više od gola kazuje detalj viđen na petnaestak minuta pre kraja utakmice. Loptu koju su na sredini terena svi videli u autu uspeo je da stigne i tako produži napad svog tima. Na Brdu je stigao i do pogotka vrednog boda.
To je Marinkovićev treći gol u dresu Novog Pazara, prvi u ovoj sezoni. Počastio se za 30. rođendan, i to ne prvi put. Prošle sezone postigao je debi gol u plavom dresu u meču sa OFK Beogradom dan po proslavi 29. rođendana. Ostala je samo dilema kojim delom tela je gol postignut.
- Dao sam ga stomakom, u stvari nekim delom stomaka – razrešava nedoumicu Marinković, pošto je u zapisniku autogol pripisan Nikoli Stankoviću. - Neverovatno, i prošle godine dan posle rođendana dao sam gol. Bogu hvala na tome! Srećan sam. Imam osećaj gde će lopta da dođe. Našao sam se na pravom mestu i prosledio je u mrežu.
Gol posle prekida raduje i štopera Novog Pazara. Centaršut Sadija i dobro postavljanje Mulića pojednostavili su Marinkoviću posao.
- Dosta radimo na prekidima. Pred svaku utakmicu šef ima neku zamisao upravljajući se prema protivniku. Radimo na tome kako najbolje i najlakše da ga ugrozimo. Kad se radi o prekidima tu dosta toga menjamo. Ovo je bila jedna od opcija, ispostavilo se da smo pogodili. Mnogo znači za nastavak prvenstva ovaj bod.
Novi Pazar je imao šanse za drugi gol, ali imao ih je i Čukarički. I jedni i drugi verovatno misle da su zaslužili više. Marinković nema tu dilemu.
- Pravedan je rezultat jer smo loše ušli u prvih 30 minuta igre. To nam se ponavlja na gostovanjima. Moraćemo neke stvari da popravljamo. Treba videti u čemu je problem, da li je to zbog terena? Veštačka trava je malo čudna i brza. Kako nam se to više ne bi ponavljalo već tokom zagrevanja valja se privikavati na takve uslove – otkriva možda i glavni razlog slabijeg izdanja u uvodnom delu meča Jovan Marinković.
MATIJAŠEVIĆ BLISTAO
Bogdan Matijašević je i na Brdu blistao. Ko i površno poznaje fudbal upoznat je sa faktom da je “dugajlijama” gol najlakše dati tako što će te ih gađati niskim loptama. Nije Đorđević prvi kojem je “skinuo” jednu takvu, a nisu ni Mustma i Pavkov jedini u ovom šampionatu kojima je zaključao mrežu kad su loptu možda i videli u njoj. Sva tri udarca išla su u njegovu levu stranu. Već sada bi moglo da se kaže, pred ovim momkom je ozbiljna karijera.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.