Postalo je tradicija da Adriana Vilagoš svake godine bude među najboljima, a ništa nije bilo drugačije ni u 2026. Od takmičenja do takmičenja pomerala je granice u bacanju koplja, tražila još metara i sigurnosti u svakom zaletu.
U Nikoziji, u glavnom gradu Kipra, počela je da testira formu, a na svakom sledećem takmičenju (na mitingu u Splitu, na Dijamantskoj ligi u Sjamenu, pa u Oslu, Zagrebu, Parizu, Monaku, na domaćem terenu u Kraljevu) imala je za cilj da popravi zalet, tehniku, izbačaj – sa jasnom željom da sve bude u najboljem redu na Evropskom prvenstvu u Birmingemu. Na šampionatu u Velikoj Britaniji donela je jedino odličje Srbiji. U kvalifikacijama bila je peta – bacivši 57,25 m. U neizvesnom finalu prebacila je granicu od 60 metara i sa 60,93 osvojila bronzu. Bila je to treća uzastopna u kolekciji talentovanoj Srpkinji na seniorskim prvenstvima Evrope (posle srebra u Minhenu 2022. i u Rimu 2024).
Neposredno posle toga, za manje od sedam dana, potvrdila je kvalitet i na Dijamantskoj ligi u Lozani kad je bila treća. Vrhunac takmičarske godine – Mediteranske igre u Tarantu. Osvojila je zlatno odličje – u šestoj seriji bacila je 65,93 m. To je bio njen najbolji rezultat sezone (blizu državnog rekorda od 67,22 m iz 2025).
Kad se sezona završila, ostalo je važno pitanje: koliko ima prostora za iskorak i gde Vilagoševa želi da zablista i u 2027. O takmičarskoj godini iza nje, lekcijama iz Birmingema, onome što želi da popravi i ambicijama za Svetsko prvenstvo u Pekingu 2027, Adriana je pričala za Sportski žurnal.
Kako se osećate posle još jedne uspešne sezone?
– Teško mi je da opišem osećanja i emocije. Drago mi je što sam na Evropskom prvenstvu u Birmingemu osvojila medalju. Najbitnije, zdrava sam, nemam fizičkih problema. Za kraj, polako sređujemo sve kockice na treningu za sledeću sezonu. S druge strane, žao mi je što nisam uspela da ostvarim određene ciljeve, ali ništa strašno. Pozitivno razmišljam, stalno ponavljam sebi da je sve ovo jedan put sa mnogo stanica. Napredovali smo u brojnim segmentima, a znam da možemo da radimo još bolje. Sad smo na odmoru i u odličnom stanju čekamo nastavak.
Pomenuli ste brojne promene, šta biste izdvojili?
– Zadovoljna sam sobom generalno. Prevazišla sam probleme na različite načine, popravila sam i komunikaciju sa trenerom – osvrnula se na rad sa majkom Đerđi. – Jednostavno, manje energije trošim na sve to. Znam koliko je sve to neophodno za ubuduće.
Od početka sezone sve je bilo podređeno šampionatu Evrope u Birmingemu?
– Da! Na svakom takmičenju, svaki dobar hitac jača samopouzdanje. Ponekad se dogodi da se ništa ne poklopi na zaletištu. U tim trenucima osećam da nisam prava i uvek mi je žao kad ne bacim kako treba. Baš na prvenstvu u Velikoj Britaniji nisam mogla da pokažem najbolju verziju u kvalifikacijama i u finalu. Međutim, na kraju, medalja je osvojena. S druge strane, imam motivaciju da na sledećem velikom takmičenju budem što bolja i da odličje bude sjajnije.
Da li su neizvesne kvalifikacije u Birmingemu bile motiv ili pritisak?
– I jedno i drugo. Kvalifikacije su bile neočekivano izazovne. To je ostavilo traga i u finalu. Kao da nisam imala dovoljno samopouzdanja, ali je hitac bio solidan – podsetila je da je bacila 60,93 metra. – Znam da u tom pogledu mogu da napredujem, biću fokusirana na mentalnu snagu. Nije bilo sve kako treba u borbi za medalje, ali znam gde treba da napredujem.
Šta pomislite kad izbacite koplje?
– Pokušavam da ne razmišljam, jer je tako najbolje. Savetovali su me da ne gledam koplje, nije dobro za koncentraciju. Važno je da se opustim i da odradim ono što sam milion puta do sada ostvarila, da se uključi mehanizam.
Upečatljivo je kako posmatrate koplje pogledom pre nego što padne?
– Jeste – istakla je kroz osmeh Vilagoševa. – Uživam u tome, brzo se fokusiram. Lep je osećaj kad vidim da koplje leti tako dobro. Za to treniramo naporno.
Kojom rečju biste opisali medalju u Birmingemu?
– Jedna reč za medalju… Hm, nemam… Teško, ne pada mi na pamet ništa. Razmisliću o tome, smisliću nešto za sledeći put kad budemo pričale.
Kako ćete da najavite sledeću sezonu?
– Biće to jedna dobra takmičarska godina. Svetsko prvenstvo će biti glavni cilj. Želim da imam što bolji hitac u kontinuitetu, pogotovo na planetarnom šampionatu. Konkurencija je odlična, to je dobro za našu disciplinu. Ima nas nekoliko koje možemo da bacimo preko 65 metara. Verujem da me čeka težak, ali i izazovan period – zaključila je 22-godišnja Adriana koja je rođena u Vrbasu, a odrasla u Malom Iđošu.
BEZ PRITISKA U DIJAMANTSKOJ LIGI
Neposredno posle šampionata Starog kontinenta usledio je miting Dijamantske lige u Lozani. Adriana je završila na trećem stepeniku pobedničkog postolja.
– Bila sam opuštenija, bacila sam se bez pritiska. Pozitivno je to što su takmičenja bila veoma blizu. Rezultat je bio nešto bolji nego na Evropskom prvenstvu.
UŽIVAM U RETROSPEKTIVI TAKMIČENjA
Da li analizirate učinak odmah posle takmičenja?
– Da, volim mnogo da pričam, uglavnom sa trenerom. Kad se sve slegne – emocije, osećanja, utisci – volim da napravim retrospektivu.
ADRIANA U 2026.
– Na prvom stepeniku pobedničkog postolja popela se četiri puta (Taranto, Kraljevo, Ostrava i Split).
– Kao druga završila je u tri navrata (Monako, Pariz i Nikozija)
– Treća na pijedestalu bila je pet puta (Lozana, Birmingem, Zagreb, Oslo i Sjamen).
– Po jednom bila je četvrta (u Briselu), peta (u Budimpešti).
NAJBOLjA TRI BACANjA
0 65,93 m – najbolji rezultat u sezoni (na MI u Italiji)
0 63,83 m – na mitingu DL u Parizu
0 63,64 m – na mitingu DL u Sjamenu
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.